mini|252x252piksel|Humačka ploča - staroslavenski natpis na kamenoj ploči napisan bosančicom

Pisani dokumenti iz srednjeg vijeka na području današnje Bosne i Hercegovine pisani su ili na narodnom starobosanskom jeziku, ili na crkvenoslavenskom/staroslavenskom jeziku bosanske redakcije.Hodžić, Jasmin, (2018), Bosanski jezik, str. 126, Sarajevo: STAV, IUS Na području srednjovjekovne Bosne koristila su se četiri pisma: latinsko, grčko, ćirilićno i glagoljično. Grčko pismo je najviše tragova ostavilo na području, koji su prisutni sve do 15. stoljeća, dok je latinsko pismo uglavnom bilo prisutno na prostoru Bosne.Čopra, Zerina, (2019), Književnost i kultura srednjovjekovne Bosne u istraživačkom i publicističkom djelu Maka Dizdara , str. 14, Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu, Filozofski fakultet Latiničko pismo je pronađeno najviše u crkvenim natpisima, pečatima bosanskih vladara ili nadgrobnim pločama kraljeva.

Najstarijim sačuvanim bosanskim natpisom smatra se Humačka ploča,Deretić, Jovan (1983). Историја српске књижевности, str. 53 upisana u kamenu ploču nekad između 10. i 12. stoljeća, što znači da je vjerovatno prethodila Povelji Kulina bana, napisana 29. augusta 1189. godine. Povelja Kulina bana predstavlja najstariji dosad pronađeni dokument na domaćem jeziku kod svih Južnih Slavena i jedan od najznačajnijih dokumenata u historiji bosanskog srednjovjekovlja.Kurtović, Lalić, Dautović, Nakaš, Župarić, (2018), Codex diplomaticus regni bosnae - povelje i pisma stare bosanske države, str. 33, Sarajevo: Mladinska knjiga Povelja je također najstariji sačuvani diplomatski dokument srednjovjekovne Bosne. Napisana je bosanskim jezikom i bosanskim pismom bosančicom.Bulić, Refik, (1999), Bosanski jezik u praksi i normi, str. 44Halilović, Senahid, (1991), Bosanski jezik, str. 227, Biblioteka KljučaninBulić, Refik, (2001), Bosanski jezik: jezičko-pravopisni priručnik za učenike osnovih i srednih škola, str. 50Ibrahimagić, Omer, (2001), Serb denial of Bosnia and Bosniaks, str. 1, MagistratHelen Walasek, contributions by Richard Carlton, Amra Hadžimuhamedović, Valery Perry, Tina Wik, (2016), Bosnia and the Destruction of Cultural Heritage, str. 324Bugarski, Ranko, Hawkesworth, Celia (2004), Language in the Former Yugoslav Lands, str. 129, Slavica Publishers mini|Povelja Kulina bana - napisana bosančicom 1189. godine Pisani dokumenti su bili pretežno crkveni, a pismenost se kretala oko Crkve bosanske i drugih vjerskih, diplomatskih i trgovačkih tekstova, zasnovanih na starom obliku štokavskog dijalekta, ijekavskog dijalekta, staroslavenskog uz upotrebu bosančice i u manjoj mjeri glagoljice. Specifičnost ovog perioda u historiji Bosne i Hercegovine su pisani spomenici u obliku stećaka.

Pisano je specifičnim tipom ćirilice koja ima određene razlike prema ostalim ćirilićkim pismima na slavenskim prostorima. Bosančica u grafijskom pogledu je zadržala neke specifičnosti koje su karakteristične za glagoljicu i iz nje proizlaze, što se u prvom redu odnosi na glagoljici blizak bosanični brojni sistem te posebne pravopisne odlike, pogotovo izvorna upotreba slova đerv. U kasnije reformiranoj ćirilici na osnovu ovog slova će nastati ćirilična slova đ i ć. Bosanska ćirilica je konzervativnija u odnosu na srpsku ćirilicu, i ova dva pisma se razlikuju po ortografskom maniru.Kuna, Herta, (2008), Srednjovjekovna bosanska književnost, str. 64-66, Forum Bosnae, SarajevoHodžić, Jasmin, (2018), Bosanski jezik, str. 129, Sarajevo Petar Đorđić, autor Istorije srpske ćirilice, govoreći o bosančici ističe: "Posebne političke kulturne, a naročito konfesionalne prilike u bosanskoj državi od njezina postanka do njezina nestanka odrazile su se i na specifičan razvitak pismenosti i samoga pisma. Bosanski knjiški rukopisi većinom se razliku od većine rukopisa sa raškog područja još i opštim izgledom slovnih figura.Đorđić, Petar, (1990), Istorija srpske ćirilice: paleografsko-filološki prilozi, Treće izdanje, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd U ovo pismo se ubraja nekoliko podvrsta pisma: bosanski brzopis - bosančicu, bosansku minuskulu i bosansko lapidarno pismo.Nakaš, Lejla, (2011), Bosanska ćirilička pisma, str. 18, Međunarodni forum Bosnae, Sarajevo

Pozadina Ovakvi srednjovjekovni spisi, pronađeni na području Bosne i Hercegovine, kao i na dijelovima Dalmacije i Stare Hercegovine, kruže se oko liturgijske književnosti, kao što su Divoševo evanđelje, Grškovićeva glosa, Hrvojev misal, Hvalov zbornik, Mletačka apokalipsa, Čajničko evanđelje.

Rukopisi Crkve bosanske su važan dio pisanog stvaralaštva ovog perioda. Neki od ovih rukopisa imaju neke ikonografske elemente koji nisu u skladu s navodnom teološkom doktrinom kršćana, poput Blagovijesti, Isusovog razapinjanja i Isusovog uzašašća. Sve važne crkvene knjige, kao što su Nikoljsko evanđelje, Srečkovićevo evanđelje, Hvalov zbornik, Radosavljev zbornikAnica Nazor (2008). "Radosavljeva bosanska knjiga. Zbornik krstjanina Radosava". Forum Bosnae (in Croatian). 42: 5–149, zasnovane su na glagoljskim crkvenim knjigama.Donia, Robert J.; Fine, John Van Antwerp (1994). Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed. Hurst.

Djela

Pisma Grčko pismo je najviše tragova ostavilo na području Huma, a latinično na raznim dijelovima Bosne u crkvenim natpisima, pečatima bosanskih vladara ili nadgrobnim pločama kraljeva. Glagoljica je posebno bila prisutna u 12. stoljeću, iz kojeg perioda su i Grškovićev i Mihanovićev odlomak. Oba ova odlomak su pisana poluoblom glagoljicom, prelaznim pismom koje se ponekad naziva i bosanska glagoljica. Nakon 12. stoljeća prestaje pisanje na glagoljici i počinje značajna upotreba ćirilice, međutim na nekim ćiriličnim djelima postoje i glagoljični komentari pisani po marginama. Osim toga smatra se da je glagoljica ostala u upotrebi kao crkveno pismo Crkve bosanske i da su skoro svi ćirilični spomenici prepisivani sa glagoljskih predložaka. Ćirilično pismo je u ovom periodu bilo značajno rasprostranjeno. Ćirilica se počinje koristiti ubrzo nakon njenog osnivanja, čemu je svjedok natpis na Humačkoj ploči u Hercegovini s kraja 10. stoljeća. Zbog raznovrsnosti i brojnosti ovih spomenika moguće ih je podijeliti u nekoliko grupa:

crkveni rukopisi - pisani staroslavenskim jezikom sa elementima narodnog govora. Uključuju i nekanonske tekstove poput apokrifa i molitvi, te zapise na marginama rukopisa, natpise na stećcima. povelje i pisma - njeguju autohtonu crtu narodnog izraza. Pisani su u diplomatske svrhe. lijepa književnost - postoji samo par dijela iz ovog doba. Pisana je na zadovoljstvo vladara. Većinom se svodi samo na prevodilačku djelatnost.

Natpisi Natpisi se najviše pojavljuju na stećcima, a zatim na crkvenim građevinama, sudačkim stolicama, mauzolejima, kaznenim pločama i sl. Forma zapisa je bila strogo određena. Obično počinju natpisom "A nek se zna..." ili "A se leži..." Pisac epitafa je obično nepotpisan, ali postoje i slučajevi kada su upisivali svoje vlastito ime.

Najstariji ovakvi natpisi potiču sa područja Huma (kraj 10. stoljeća), središnje Bosne (većinom 12. stoljeća) i Vidoške, današnji Stolac (početak 13. stoljeća ali kontinuiran rad sve do 15. stoljeća). Poznata imena klesara ovih natpisa uključuju: Prodan, Miogost, Veseoko Kukulamović, Vukašin, Bratjen, Semorad, Grubač, Nikola Dragojević, Dragoje dijak, Ugarak, i drugi.mini|250x250piksel|Humačka ploča mini|248x248piksel|Ploča Kulina bana mini|Kočerinska ploča

Humačka ploča

Humačka ploča je staroslavenski epigraf u obliku kamene ploče, ispisan bosanskom ćirilicom,Deretić, Jovan (1983). Историја српске књижевности. str. 53, Нолит.Bogićević, Vojislav (1975). Pismenost u Bosni i Hercegovini: od Pojave slovenske pismenosti u IX v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine. Veselin Masleša. i uklesan u kamenu ploču. Smatra se da je nastao između 10. i 12. stoljeća, što ga čini najstarijim sačuvanim bosanskim tekstom, starijim čak i od Povelje bana Kulina. To je najstariji ćirilični epigraf pronađen u Bosni i Hercegovini,Vego, Marko (1956). "Humačka ploča". Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo. 11: 41–61. i pronađen je u selu Humac kod Ljubuškog. Ploča nikada nije bila precizno datirana. Arheolog Marko Vego ploču datira na kraj 10. ili početak 11. stoljeća,Naučni sastanak slavista u Vukove dane (1989). Referati i saopštenja. Vol. 19. str. 33. isto datiranje je predložio lingvista Jovan Deretić,Deretić, Jovan (2001). Kratka istorija srpske književnosti, str. 13, Svetovi. dok ju je historičar Dimitrije Bogdanović datirao na početak 12. stoljeća.Dimitrije Bogdanović (1997). Studije iz srpske srednjovekovne književnosti. Srpska književna zadruga. str. 131 Tekst ploče govori o činu podizanja crkve Krsmira (također preveden Uskrsimir ili Krešimir) i njegove supruge Pavice, koja je posvećena Arhanđelu Mihailu. Ploča je četvorougaonog oblika, 68x60x15 cm, a natpis je uklesan u obliku četvorougla ćiriličnim pismom među kojima se može identifikovati pet glagoljskih slova. Prvi je to primijetio jedan francuski diplomata u Bosanskom vilajetu.Balcanica. Balkanološki institut. 1971. str. 380. Ploča se danas čuva u mjesnom muzeju Franjevačkog samostana u Humcu gdje je i pronađena.Vego, Marko (1962). "Humac". Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine. Vol. 1. Sarajevo: Zemaljski muzej. str. 31.

Ploča Kulina bana Ploča Kulina bana je crkveni natpis bana Kulina iz oko 1185. godine, pronađen kod Visokog, a danas se čuva u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.Vladimir Ćorović (1999). Bosnia i Herzegovina. Ars Libri

Ploča župana Grda je najstariji datirani stećak sa natpisom koji pripada trebinjskom županu Grdi iz sredine 12. stoljeća. Historičari ga povezuju sa županom Grdešom, kojeg bizantijski pisac Jovan Kinam spominje 1150. godine među uglednim plemićima na strani Rašana (Dalmatinaca, kako ih naziva Kinam) u bici na Tari protiv Bizantije.

Natpis Vignja Miloševića Natpis Vignja Miloševića je nadgrobni spomenik Vignja Miloševića donesen s Kočerinskoga polja 1872. godine i uzidan u Župni dvor u Kočerinu, a 1927. godine, kad je izgrađen novi Župni dvor i ploča je prenesena tamo. Visina ploče je 137 centimetara, a širina nejednaka: 50 centimetara, 49 centimetra i 53 centimetra. Otkriven je 1983. godine na nekropoli Lipovac, u selu Kočerin, kod Širokog Brijega,Šefik Bešlagić, Leksikon stećaka. 2004 gdje je danas izložen u župnim prostorijama u Kočerinu. Ploča sadrži 25 redova skripte, sa 9-15 znakova u svakom redu. Ima ukupno 300 znakova i predstavlja najveći poznati tekst na bosančici,Šimić, Marinka (2004). "Jezik i pismo Kočerinske ploče (The Language and Script of Table from Kočerin)". Vitko: časopis Matice hrvatske Široki Brijeg. III (4): 5. i prikazuje veliki broj ligatura. Pisana je štokavskim ikavskim dijalektom, bez nazalnih samoglasnika, jednoslojnim pismom, sa očiglednim uticajem glagoljice.Mateo Žagar, 2011, review of Jezik srednjovjekovnih kamenih natpisa iz Hercegovine. Izraz svetago pokazuje uticaj iz crkvenoslovenskog, ali ostatak natpisa je u svojoj morfologiji oslobođen crkvenoslovenizama. Tekst govori kako je Viganj Milošević služio pet bosanskih vladara, banu Stjepanu, kralju Tvrtku, kralju Dabiši, kraljici Grubi i kralju Ostoji, a završava se porukom: имолꙋвасьненаст ꙋпаитенамеѣсмь билькаковиесте виꙉетебитикако вьсмьѣ (I molim te ne gazi me jer sam bio kao ti i bit ćeš kao ja).

Natpisi na stećcima mini|277x277piksel|Natpis na stećku Grdeše iz 12. stoljeća, smatra se najstarijim pronađenim.Lovrenović, Dubravko (2013). Stećci: Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, str. 62