mini|280px|Slika Mercedes Benz W196 sa kojim je Juan Manuel Fangio osvojio titule 1954. i 1955. godine. mini|280px|Bolidi Formule 1 na stazi Formula 1 ili F1 smatra se najvišim rangom jednosjeda u utrkama motornih vozila. Temelji se na serijama utrka koje se održavaju na umjetno sagrađenim stazama (pistama) baš za tu svrhu ili na zatvorenim gradskim ulicama. Svake godine rezultati utrka određuju dvije ljestvice pobjednika, ljestvicu najboljih vozača i ljestvicu najboljih konstruktora.
Formula 1
Evropa je Formulin tradicionalan centar i ostaje njeno vodeće tržište, iako se Velike nagrade održavaju širom svijeta, i neprestano se njihov broj povećava. Kao najskuplji sport na svijetu, ekonomski uticaj Formule je također značajan tako da se mogu primijetiti njena politička i finansijska prevrtanja. Posljednjih godina je poznatija po glamuru.
Sam sport je reguliran od strane Međunarodne automobilističke federacije FIA i općenito je pod pokroviteljstvom Bernieja Ecclestonea kroz mnoštvo korporacijskih tijela.
Formula 1 ima svoje korijene još u motornim utrkama na evropskom tlu 1920. i 1930. Brojne Grand Prix organizacije su iznijele pravila za Svjetsko prvenstvo još prije drugog svjetskog rata, ali zbog malog broja utrka za vrijeme rata Svjetsko prvenstvo vozača nije regulirano sve do 1947, a inaguracijska sezona je bila 1950. Prvenstvo za konstruktore je uslijedilo 1958.
Njen sportski naziv, Formula 1, označava onog sudionika utrke koji je najbrži i ima najviše natjecateljskog duha.
Kratka historija Formule 1 mini|desno|300p|Države i gradovi u kojima su se održale utrke Formule 1 Inauguracijsko prvenstvo Formule 1 je prvi osvojio talijan Giuseppe Farina u svojoj Alfi 1950, umalo pobjedivši svog argentinskog ekipnog vozača Juana Manuela Fangia. Ipak je Fangio osvojio titulu 1951. i još četiri sljedeće u narednih 6 godina dok mu nije dvostruki svjetski prvak Alberto Ascari poremetio planove vozeći za Ferrari. Iako se britanac Stirling Moss redovito takmičio nikad nije uspio osvojiti Svjetsko prvenstvo. Fangio je ostao poznat po tome što je dominirao Formulom 1 čitavo desetljeće i dan danas se smatra vicemajstorom Formule 1.
Prvi Britanac koji je osvojio Svjetsko Prvenstvo je bio Mike Hawthorn, donijevši Ferrariju titulu 1958. Međutim, kada je Colin Chapman ušao u F1 kao dizajner šasija i kasnije osnivač Lotusovih automobila Velika Britanija je zadominirala Formulom 1 cijelo desetljeće. Pored Jima Clarka, Jackieja Stewarta, Jacka Brabhama, Grahama Hilla i Dennyja Hulmea, britanski timovi i njihovi vozači su osvojili 12 svjetskih prvenstava od 1962. do 1973.
1962. je uvedeno novo vozilo s aluminijskom šasijom nazvanom monokok umjesto tradicionalne tubularne šasije. 1968. Lotus je stavio reklamna slova Imperial Tobacca na vozilo i tako uveo sponzorstvo u taj sport.
Aerodinamika je polahko dobila važnost u dizajniranju vozila s pojavom aerofoila u kasnim 1960. Kasnih sedamdesetih Lotus je uveo zemljani efekt aerodinamike koji je bolidima osigurao ogroman downforce i uvelike povećao brzinu na zavojima.
Stvaranje Međunarodne federacije sportskih automobila 1979. je uzrokavalo niz trzavica između FISE i FOCE u kojima su se FISA i njen predsjednik Jean Marie Balestre neprestano sukobljavali s društvom konstruktora Formule 1 oko televizijskih zarada i tehničkih pravila.
FIA je stavila zabranu na zemljani efekt aerodinamike u sezoni Formule 1 1983. Do tada su već turbonabijeni motori, koje je Renault uveo 1977, proizvodili 700 ks (520 kW) i tako postali neizostavni dio natjecanja. Kasnije, tačnije 1987, turbo bolidi Formule 1 su proizvodili 1000 ks u utrci. Ti automobili su bili i ostali najsnažniji trkaći automobili ikad napravljeni. Da bi smanjila energiju motora i brzinu, FIA je ograničila kapacitet rezervoara goriva 1984. i smanjila brzine bolida 1988. prije zabrane turbonabijenih motora 1989.
U ranim devedesetima ekipe su uvele pomoćnog elektronskog vozača za upravljanje snagom motora, kontrolu protiv proklizavanja i poluautomatski mjenjač. Neke su posuđene od savremenih motornih vozila. Neke kao aktivni ovjes je prvenstveno napravljen za stazu a kasnije su se probile na tržište osobnih automobila. FIA je zbog pritužbi da je tehnologija određivala rezultat utrka više nego vozačeva vještina zabranila 1994. mnogo takvih pomoćnih sredstava. Ipak mnogi promatrači su smatrali da je zabrana takvih pomoći vozačima zapravo bila zabrana zato što FIA nije imala neku tehnologiju koja bi eliminirala takve stvari u utrci.
Timovi su potpisali drugi dogovor o slaganju (Concorde Agreement), 1992. i treći 1997. koji ističe krajem 2007.
Na stazi ekipe Mc Laren i Wiliams su dominirale 80tima i 90 tim. Honda i McLaren su najviše dominirali u 80 tima dok je Renault pojačan za Wiliamsovim vozačima dobio nekoliko Svjetskih prvenstava sredinom 90 tih, sve dok se Mclaren nije vratio u kasnim 90 tima. Rivalstvo između trkaćih legendi Senne i Prosta je postalo Formulina glavna zanimacija u sezoni 1988 i nastavila se sve dok se Prost nije povukao krajem 1993. Tragično i ironično Senna je poginuo 1994. u zavoju Tamburelo na Velikoj nagradi San Marina i preuzeo je Prostovo vodstvo u Wiliamsu te godine. FIA je poboljšala sigurnosne standarde na stazi tako da od tog vikenda nijedan vozač nije poginuo za vrijeme utrke na stazi.
Vozači iz Mc Laren-a Williams-a i Renault-a prije poznatog kao Beneton i Ferrari-ja (ekipe poznatije kao Velika četvorka) dobili su svako Svjetsko pravenstvo od 1984. do danas. Zbog tehnoloških napredaka u 90 tima cijena takmičenja u Formuli 1 je dramatično porasla. To je povećalo finansijski teret zajedno s dominacijom te velike četvorke (koji su bili finansirani od velikih proizvođača automobila poput Daimler Chrysler, što je rezultiralo da male ekipe nisu finansijski mogle opstati u Formuli 1. Finansijski problemi su natjerali nekoliko timova da se povuku . Od 1990. 28 timova se povuklo iz Formule 1 što je potaknulo bivšeg Jordanovog vlasnika Eddieja Jordana da kaže da su dani takmičenja gusarskih brodova gotovi.
Moderne F1 Ranim 2000. dominirao je Michael Schumacher i Ferrari. Početkom 21. vijeka oboreno je nekoliko Formulinih rekorda. 2001. Schumacher je postavio novi rekord u najvećem broju osvojenih Velikih nagrada, dok je raniji nosilac tog rekorda bio Alain Prost sa 51 osvojenom Velikom nagradom. 2002. Schumacher je postavio također novi rekord tako da je osvojio Svjetsko prvenstvo vozača prije kraja sezone od bilo kojeg prijašnjeg vozača osvojivši Veliku nagradu Francuske u julu te godine. 2003. Schumacher je osvojio svoju 6. titulu svjetskog prvaka pobijedivši tako prijašnjeg nosioca rekorda Juan Manuel Fangia koji je osvojio 5 titula. Schumacher i Ferrari nisu bili jedini rušioci rekorda u tom periodu. 2003. Fernando Alonso je postao najmlađi osvajač prvog startnog mjesta u utrci kvalificirajući se na Velikoj nagradi Malezije 2003. Kasnije te godine postao je najmlađi pobjednik Velike nagrade ikad kada je pobijedio na Velikoj nagradi Mađarske. Kasnije (14. Septembra 2008) na Velikoj nagradi Italije staza Monza ta oba rekorda ruši mladi njemac Sebastian Vettel za upravljačem bolida tima Toro Rosso i tako postaje najmlađi vozač formule 1 koji osvaja startnu poziciju da bi dan kasnije sa samo 21 godinom i 73 dana postao i najmlađi pobijednik u historiji formula 1 takmičenja. Unatoč Ferrari-jevoj dominaciji Kimi Räikkönen je imao teoretske šanse uzeti prvenstvo 2003. prije kraja sezone na Velikoj nagradi Japana. Juan Pablo Montoya je isto bio blizu 2003. godine.
Neke od pomoći vozačima su se vratile i omogućile da izbjegnu FIA restrikcije. U međuvremenu napravljeno je nekoliko promjena u pravilima u pokušaju da se poveća atrakcija na stazi i da se smanje troškovi. Štoviše način kvalifikacija se nekoliko puta promijenio od 2003. Još jedno novo pravilo je natjeralo vozače da počnu utrku s istom količinom goriva koju su imali tokom kvalifikacijskog treninga, uvodeći novi taktički element u strategiju svakog tima. Novo pravilo je naglašavalo da svaki motor mora izdržati dva vikenda utrka (dvije Velike nagrade). A vozač koji je morao zamijeniti motor tokom kvalifikacije morao je startati sa zadnje startne pozicije. Također vozačima nije bilo dopuštenio mijenjati gume tokom utrke osim ako su gume bile opasno istrošene.
Prvih nekoliko godina 21. st. u Formuli 1 bilo je nekoliko kontroverznih skandala. Na Velikoj nagradi Austrije Rubens Barrichello Schumacher-ov ekipni kolega u Ferrari-ju koji je vodio utrku po naredbi iz boksa morao ga je propustiti. Nakon Ferrari-jevog skandala FIA je kaznila Ferrari i zabranila ostalim ekipama takvo miješanje u utrku. 2005. na Velikoj nagradi SAD izašlo je samo tri od 10 momčadi na stazu kada se ispostavilo da su Michelin gume preopasne za utrke.
Ranih 2000-ih Bernie Ecclestone i njegova organizacija FOA je napravila brojne trademarke, službeni logo i službene internet stranice sporta u pokušaju da mu da korporacijski identitet. Bernie je eksperimentirao s pay per view televizijom (Bernievision) koja je omogućavala fanovima da kupe i gledaju cijelu sezonu F1 ali nakon malog zanimanja 2002. je ukinuta.
Utrka i strategija Takoder pogledajte Formula 1 utrka Svaki vikend Velike nagrade počinje u petak s dva slobodna treninga, a nastavlja se u subotu s još dva slobodna treninga. Nakon slobodnih treninga nastavljaju se kvalifikacije za nedjeljnu utrku. Kvalifikacije se održavaju po pravilu leteći krug. Vozač u bolidu izlazi na praznu stazu, prvi krug je za zagrijavanje a kad krene u drugi krug počinje mu se mjeriti vrijeme. Vrijeme koje je postigao na kraju kruga određuje njegovo mjesto u startnom poretku na nedjeljnjoj utrci. Najbrži je prvi u startnom poretku a najsporiji zadnji.
Utrka počinje krugom za zagrijavanje, nakon kojeg se bolidi poredaju na startne pozicije koje su osvojili u kvalifikacijama. Ako vozač iz nekog razloga ne krene u krug za zagrijavanje kreće u utrku sa zadnjeg mjesta.
Svjetlosni signali označe početak utrke i utrka može početi. Utrka je duga nešto više od 300 km i ograničena je na dva sata. Za vrijeme utrke vozači ulaze u boks jedan ili više puta na dolijevanje goriva i eventualnu zamjenu guma ako ugrožavaju vozačev nastavak utrke (puknuće i sl.)
Na kraju utrke vozači i ekipe se boduju zavisno od pozicije koju su osvojili na kraju utrke. FIA je odredila da se boduje prvih osam koji su završili utrku i po sistemu 10-8-6-5-4-3-2-1 (prvi osvaja 10 bodova, drugi 8 bodova itd.). Pobjednik Prvenstva vozača odnosno Prvenstva konstruktora (ekipa) je onaj vozač odnosno ekipa koja tokom sezone osvoji najviše bodova.
Vozači i konstruktori mini|250p|Jean Alesi Ferrari Takoder pogledajte: Spisak konstruktora u Formuli 1, Spisak vozača u Formuli 1, Spisak Velikih nagrada Formule 1, Kuća slavnih Formule 1
Formula 1 ekipe izgrađuju šasiju bolida po standardu ali se dopuštaju sitne dorade na šasiji u svrhu povećanja brzine. Prije su ekipe u Formuli sami izgrađivani motore, ali danas to radi manji broj ekipa. Ekipe kupuju motore od kompanija (BMW, Daimler Chrysler, Renault, Toyota, Honda) koje su specijalizirane za izradu motora bolida Formule 1, i na taj način ušteđuju velike novce u svom budžetu. Većina prozvođača motora snadbjevaju motorima jednu ili eventualno dvije ekipe prvenstveno radi velikih troškova u razvoju novog motora. Jedini komercijalni proizvođač motora je Coswort.
Ime ekipa u pravilu je ime konstruktora šasije ako ne proizvodi motore za bolide tada u imenu ima i naziv proizvođača motora. Primjer: Momčad Ferrari izrađuje i motor i šasiju svojih bolida, Ekipa BMW Williams šasiju izrađuje Williams a motor BMW.
U prvoj sezoni 1950 je učestvovalo 18 ekipa od kojih su mnoge zbog velikih troškova brzo izašle iz svjetskog prvenstva. Ekipa Ferrari je jedina ekipa koja se natječe od 1950. pa do danas. Iako ekipe nerado govore o veličini budžeta on se po procjenama kreće od 75 do 500 miliona američkih dolara.