Sarajevska hagada srednjovjekovni je jevrejski iluminirani rukopis nastao u Kraljevini Aragon, najvjerovatnije u Barceloni, oko 1350. godine. Pripada grupi pashalnih hagada, obrednih knjiga koje sadrže tekstove, molitve, pjesme i predanja koja se čitaju tokom seder-večere. Hebrejska riječ hagada () znači „priča“ ili „kazivanje“.
Rukopis se sastoji od 142 lista pergamene dimenzija 16,5 × 22,8 cm. Na prva 34 lista nalazi se 69 iluminiranih minijatura, nakon kojih slijedi 50 listova s osnovnim tekstom Hagade pisanim kvadratnim hebrejskim pismom srednjovjekovnog španskog tipa, dok posljednju cjelinu čini naknadno uneseni pjesničko-obredni dodatak.
Pouzdano dokumentirana historija rukopisa u Bosni i Hercegovini počinje 1894. godine, kada ga je Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine otkupio od sarajevske sefardske porodice Koen. Nakon otkupa poslan je u Beč na naučnu ekspertizu, a njegovo proučavanje dovelo je do objavljivanja prve opsežne naučne studije 1898. godine.
Sarajevska hagada proglašena je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a 2017. upisana je u međunarodni registar UNESCO-ovog programa Memory of the World.
Sadržaj i fizičke osobine
Sarajevska hagada izrađena je od 142 lista izuzetno istanjene i izbijeljene teleće kože. Listovi su dimenzija 16,5 × 22,8 cm.
Prva cjelina rukopisa obuhvata 34 lista sa 69 minijatura. Prikazi počinju stvaranjem svijeta i nastavljaju se pričama iz Tore, uključujući egipatsko ropstvo, izlazak Jevreja iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom i preuzimanje vodstva od strane Jošue, sina Nunova. Posljednje četiri minijature nemaju neposredno biblijski karakter.
mini|desno|250px|Kopija Sarajevske hagade u zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine
Na narednih 50 listova nalazi se osnovni tekst Hagade, ispisan s obje strane kvadratnim hebrejskim pismom srednjovjekovnog španskog tipa. UNESCO ga opisuje kao sefardsko pismo, uredno izvedeno i potpuno vokalizirano.
Posljednju cjelinu čini naknadno uneseni pjesničko-obredni dodatak. Sadrži liturgijsku poeziju autora iz tzv. zlatnog doba jevrejsko-arapske kulture, među kojima su Jehuda Halevi, Jichak ben Jehud ibn Gijat, Solomon ibn Gabirol i Abraham ibn Ezra.
Sarajevska hagada značajna je i za proučavanje srednjovjekovne jevrejske umjetnosti zbog velikog broja figuralnih prikaza ljudi i životinja. Njeno otkriće i objavljivanje krajem 19. vijeka privukli su pažnju historičara umjetnosti kao rijedak i bogat primjer jevrejske figuralne iluminacije srednjeg vijeka.
Nastanak i rana historija
Na osnovu stilske analize iluminacija i minijatura rukopis se datira oko 1350. godine i smješta u područje tadašnje Kraljevine Aragon, najvjerovatnije u Barcelonu.
Na jednoj od stranica pojavljuju se heraldički motivi povezani s porodicama Šošan i Elazar, zajedno s grbom Barcelone. Zbog toga se u stručnoj literaturi razmatra mogućnost da je rukopis nastao kao vjenčani dar članovima tih porodica. Identitet naručioca, prvobitnog vlasnika i umjetnika, međutim, nije pouzdano utvrđen.
Bilješka u samom rukopisu pokazuje da je nakon protjerivanja Jevreja iz Španije 1492. godine promijenio vlasnika, ali imena ni ranijih ni novih vlasnika nisu poznata.
Tokom 16. i 17. vijeka rukopis se nalazio u sjevernoj Italiji, što potvrđuju dvije kratke zabilješke na njegovim stranicama. U bilješci iz 1609. navedeno je da knjiga ne sadrži ništa usmjereno protiv Crkve, što se povezuje s pregledom njenog sadržaja u vrijeme djelovanja Rimske inkvizicije.
Nije poznato kada niti pod kojim okolnostima je rukopis napustio Italiju i dospio u Bosnu. Zbog toga se ne može pouzdano tvrditi da su ga u Bosnu neposredno donijeli Sefardi protjerani iz Španije 1492. godine.
Dolazak u Sarajevo i muzejska historija
Pouzdani trag Sarajevske hagade u Bosni i Hercegovini ponovo se pojavljuje 1894. godine, kada ju je Zemaljski muzej otkupio od sarajevske sefardske porodice Koen.
Nedugo nakon otkupa rukopis je poslan u Beč kako bi stručnjaci utvrdili njegovo porijeklo, vrijeme nastanka i umjetničke karakteristike. Naučnu ekspertizu obavili su orijentalista David Heinrich Müller i historičar umjetnosti Julius von Schlosser.
Müller i Schlosser obavijestili su stručnu javnost o rukopisu tokom 1890-ih, a 1898. u Beču je objavljena njihova monografija Die Haggadah von Sarajevo: eine spanisch-jüdische Bilderhandschrift des Mittelalters, s dodatkom Davida Kaufmanna.
Digitalizirano izdanje monografije danas je javno dostupno u Freimannovoj zbirci Univerzitetske biblioteke Johann Christian Senckenberg u Frankfurtu. Glavna obrada rukopisa Zemaljskog muzeja počinje na str. 19.
Potraga i povratak rukopisa
Nakon završetka naučne obrade administrativni trag originalnog rukopisa u Beču se izgubio. Kada je uprava Zemaljskog muzeja 1911. zatražila njegov povratak, nije bilo jasno gdje se original nalazi.
Uslijedila je prepiska između Zemaljske vlade u Sarajevu i Zajedničkog ministarstva finansija u Beču. Pojavile su se i glasine da je rukopis možda prodan u Londonu, zbog čega je u potragu uključeno austrougarsko diplomatsko predstavništvo u Velikoj Britaniji.
Nakon negativnog odgovora iz Londona i nove potrage u Beču rukopis je pronađen u registraturi Zajedničkog ministarstva finansija. Bio je zaveden među konvolutama, bez pravilno provedenog postupka prijema.
Rukopis je iz Beča otpremljen 30. septembra 1913. godine. Zemaljska vlada u Sarajevu primila ga je 7. oktobra, a službena potvrda Direkcije Zemaljskog muzeja o prijemu datirana je 23. oktobra 1913. godine.
Time je, gotovo devetnaest godina nakon što je poslan u Beč, original Sarajevske hagade ponovo vraćen u zbirku Zemaljskog muzeja.
Drugi svjetski rat
Nakon ulaska njemačkih snaga u Sarajevo 1941. okupacijske vlasti zatražile su od tadašnjeg direktora Zemaljskog muzeja Joze Petrovića da preda Sarajevsku hagadu.
Petrović i kustos Derviš Korkut uspjeli su izbjeći predaju rukopisa i skloniti ga na sigurnije mjesto. Tačna lokacija na kojoj je Hagada čuvana tokom rata nije dokumentirana savremenim službenim zapisom.
Prema vjerodostojnim kasnijim kazivanjima koja prenosi Zemaljski muzej, rukopis je sakriven u džamiji u jednom od muslimanskih sela na području planine Bjelašnice, gdje je dočekao završetak Drugog svjetskog rata.
Nakon rata vraćen je u Muzej. Tokom 1950-ih zabilježen je još jedan pokušaj njegovog otuđenja, koji su spriječili zaposlenici Zemaljskog muzeja.
Rat u Bosni i Hercegovini
Sarajevska hagada ponovo je bila ugrožena početkom opsade Sarajeva 1992. godine. Zemaljski muzej nalazio se neposredno uz liniju sukoba i tokom rata pretrpio je teško granatiranje.
Rukopis je sklonjen iz redovnog muzejskog prostora i tokom opsade čuvan u podzemnom trezoru.
U međunarodnoj javnosti tokom rata pojavljivale su se glasine da je rukopis uništen ili otuđen. Hagada je, međutim, sačuvana i nakon rata vraćena u Zemaljski muzej.
Konzervacija, zaštita i izlaganje
Nakon niza ratnih i drugih prijetnji tokom 20. vijeka za Sarajevsku hagadu uređen je poseban osigurani prostor u Zemaljskom muzeju. Sarić i Štimac navode da je 2. decembra 2002. rukopis smješten u posebno osiguranu sef-sobu opremljenu sigurnosnim uređajima.
UNESCO je 2000. i 2001. godine podržao stručnu analizu rukopisa i restauraciju njegovog poveza. Ta saradnja kasnije je nastavljena kroz obnovu prostorije u kojoj se Hagada čuva, izradu nove stručne studije 2017–2018. i objavljivanje novih faksimilskih izdanja rukopisa i prateće studije.
Zemaljski muzej objavio je novo faksimilsko izdanje Hagade praćeno opsežnom studijom historičara umjetnosti Shaloma Sabara Sarajevska hagada: Povijest i umjetnost. Studija obuhvata analizu iluminacija, teksta, historije rukopisa i poređenje s drugim hagadama.
Original se čuva u posebno osiguranom prostoru s kontroliranim uslovima. Režim javnog izlaganja prilagođava se konzervatorskim i tehničkim uslovima, zbog čega se termini pristupa originalu mogu mijenjati.
Nacionalni i međunarodni status
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika razmatrala je Sarajevsku hagadu na svojoj VI sjednici, održanoj od 21. do 27. januara 2003. godine. Na toj sjednici donesena je odluka o proglašenju Hagade pokretnim nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U službenoj evidenciji Komisije navedena je kao pokretno dobro – Sarajevska hagada, vlasništvo Bosne i Hercegovine, koja se čuva u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
Komisija je 25. januara 2021. usvojila izmjene i dopune ranije donesene odluke o Hagadi. Izmjene su se odnosile na kategorizaciju i redefiniranje mjera zaštite u skladu sa stanjem dobra.
Godine 2017. Sarajevska hagada upisana je u međunarodni UNESCO-ov registar Memory of the World. UNESCO je svrstava među najpoznatije i najznačajnije hebrejske iluminirane rukopise evropskog srednjeg vijeka.
Kontroverze i politička instrumentalizacija
Sarajevska hagada je, pored umjetničkog i kulturnog značaja, u više navrata postajala predmet političkih sporova i suprotstavljenih interpretacija njenog simboličkog značenja. Polemike su se naročito odnosile na njenu sudbinu tokom rata u Bosni i Hercegovini, odnos između jevrejskog naslijeđa i savremene politike prema Izraelu i Palestini te pitanje ko i u koje svrhe može koristiti Hagadu kao politički ili diplomatski simbol.
Ratne glasine i javno prikazivanje 1995.
Tokom opsade Sarajeva kružile su različite glasine o sudbini Hagade. Među njima su bile tvrdnje da je rukopis uništen, ukraden, oštećen vodom ili da ga je Vlada Republike Bosne i Hercegovine prodala kako bi finansirala nabavku oružja.
Kako bi se takve glasine demantirale, rukopis je u aprilu 1995, dok je Sarajevo još bilo pod opsadom, javno prikazan tokom seder-večere u sarajevskoj sinagogi kojoj su prisustvovali predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predsjednik Vlade Haris Silajdžić i drugi zvaničnici.
Prema tadašnjem izvještaju Jewish Telegraphic Agencyja, svrha javnog prikazivanja bila je upravo da se otklone tvrdnje da je Hagada prodana, ukradena ili uništena. Rukopis je tom prilikom prikazan u očuvanom stanju.
Polemika o pomoći Palestincima 2025.
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine objavio je 1. augusta 2025. da će prihod od prodaje publikacije Sarajevska hagada – Povijest i umjetnost i prihod od ulaznica za prostor u kojem se Hagada izlaže namijeniti pomoći Palestincima. Muzej je odluku povezao s humanitarnom situacijom u Gazi i zaštitom kulturnog i vjerskog naslijeđa na palestinskim teritorijama.
Odluka je izazvala snažne reakcije dijela jevrejskih organizacija i predstavnika. Predsjednik Konferencije evropskih rabina Pinchas Goldschmidt ocijenio je da je Hagada pretvorena u „politički rekvizit“, dok su American Jewish Committee i drugi kritičari smatrali da se jevrejsko kulturno naslijeđe koristi za političku poruku usmjerenu protiv Izraela.
Izraelska ambasadorica za Bosnu i Hercegovinu Galit Peleg također je kritizirala odluku, tvrdeći da se Hagada koristi u političke svrhe i povezujući polemiku sa širim pitanjem antisemitizma.
Direktor Zemaljskog muzeja Mirsad Sijarić odbacio je tvrdnju da je odluka usmjerena protiv Jevreja i ostao pri odluci o donaciji. U razgovoru za AFP naveo je da je Muzej svjesno zauzeo stav prema stradanju palestinskog stanovništva te da je istovremeno primao i poruke podrške od Jevreja iz različitih zemalja.
Prijedlog o premještanju Hagade u Izrael
U januaru 2026. predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, tokom posjete Izraelu, najavio je da će predsjedniku Izraela Isaacu Herzogu predložiti da se Sarajevska hagada „vrati u Izrael“. Dodik je tvrdio da je rukopis postao predmet političke zloupotrebe jevrejskog kulturnog naslijeđa i povezao svoj prijedlog s odlukom Zemaljskog muzeja o pomoći Palestincima.