Autoantitijelo je takvo antitijelo (tip proteina) koje je proizveo imunski sistem usmjereno protiv jednog ili više sopstvenih proteina. Mnoge autoimune bolesti (osobito lupus erythematosus) uzrokovane su takvim autoantitijelama.
Proizvodnja Antitela proizvode B-ćelije na dva načina: (1) nasumično i (2) kao odgovor na strani protein ili supstancu u tijelu. U početku jedna B-ćelija proizvodi jednu specifičnu vrstu antitela. U oba slučaja, B-ćeliji je dopušteno da se razmnožava ili se odstranjuje postupkom koji se zove klonska delecija. Imunski sistem je normalno u stanju prepoznati i zanemariti vlastite zdrave bjelančevine, ćelije i tkiva i ne pretjerivati sa prijetećim tvarima u okruženju, poput hrane. Ponekad imunski sistem prestaje prepoznavati jedan ili više tjelesnih normalnih sastojaka kao "sebstvo", što dovodi do stvaranja patoloških autoantitijela. Autoantitijela mogu također imati nepatološku ulogu; naprimjer, mogu pomoći tijelu da uništi rak i eliminira otpadne proizvode. Uloga autoantitijela u normalnoj imunskoj funkciji također je predmet naučnog istraživanja.
Uzrok Uzroci nastanka autoantitijela su razni i nisu dobro razumljivi. Smatra se da je neka proizvodnja autoantitijela posljedica genetičke predispozicije u kombinaciji s okidačem u okolišu, poput virusne bolesti ili dugotrajnog izlaganja određenim otrovnim hemikalijama. Međutim, generalno ne postoji direktna genetička veza.
Iako su neke porodice možda podložnije autoimunim stanjima, pojedini članovi porodice mogu imati različite autoimune poremećaje ili možda nikad neće razviti autoimuno stanje. Istraživači vjeruju da može postojati i hormonsla komponenta, jer su mnogi autoimuni uvjeti mnogo prisutniji kod žena u rodnoj dobi. Iako je početni događaj koji dovodi do stvaranja autoantitijela još uvijek nepoznat, postoji niz dokaza da autoantitijela mogu imati sposobnost održavanja samoproizvodnje.Böhm I. Apoptosis: the link between autoantibodies and leuko-/lymphocytopenia in patients. Scand J Rheumatol 2004;33: 409 - 416Böhm I. Disruption of the cytoskeleton after apoptosis induction by autoantibodies. Autoimmunity 2003;36: 183 - 189
Bolesti
Vrsta autoimunskog poremećaja ili bolesti koja se događa i količina uništenja koja se nanosi tijelu ovisi o tome na koji sistem ili organe ciljaju autoantitijela i koliko snažno. Poremećaji uzrokovani autoantitijelima specifičnim za organe, oni koji primarno ciljaju jedan organ (poput štitnjače kod Gravesove bolesti i Hashimotovog tiroiditisa), često su najlakše dijagnosticirani jer se često javljaju povezanih simptomi kod organa. Poremećaji zbog sistemskih autoantitijela mogu biti mnogo neuhvatljiviji. Iako su povezani autoimuni poremećaji rijetki, znakovi i simptomi koje izazivaju su relativno česti. Simptomi mogu uključivati: artritis – bolove u zglobovima, umor, groznicu, osipe, simptome prehlade ili alergije, gubitak težine i mišićnu slabost. Pridružena stanja uključuju vaskulitis koji je upala krvnih žila i anemija. Čak i kada su rezultat određenog sistemskog autoimunskog stanja, simptomi će se razlikovati od osobe do osobe, varirati s vremenom, varirati s uključenošću organa i mogu se neočekivano suziti ili se razbuktati. Ovome se dodaje činjenica da osoba može imati više od jednog autoantitijela, i stoga imati više od jednog autoimunog poremećaja, i/ili imati autoimuni poremećaj bez otkrivenog nivoa autoantitijela, što komplicira postavljanje dijagnoze.
Dijagnoza poremećaja povezanih sa sistemskim autoantitelima počinje cjelovitom medicinskom anamnezom i detaljnim fizičkim pregledom. Na temelju pacijentovih znakova i simptoma, liječnik može zatražiti jednu ili više dijagnostičkih studija koje će pomoći identificiranju određene bolesti. U pravilu se traže informacije iz više izvora, a ne iz jednog laboratorijskog testa, kako bi se precizno dijagnosticirali poremećaji povezani sa sistemskim autoantitijelama. Mogu biti uključeni: krvni testovi za otkrivanje upale, autoantitijela i zahvatanja organa; rendgensko zračenje i druga slikovna ispitivanja koja otkrivaju promjene na kostima, zglobovima i organima; biopsije za traženje patoloških promjena u uzorku tkiva.
Indikacije za testove autoantitijela Testovi za autoantitijela mogu se naručiti u sklopu ispitivanja simptoma hroničnog progresivnog artritisa i/ili neobjašnjivih vrućica, umora, mišićne slabosti i osipa. Prvo se traži test za antinuklearno antitijelo (ANA). ANA je marker autoimunog procesa – pozitivan je kod mnoštva različitih autoimunskih bolesti, ali nije specifičan. Prema tome, ako je ANA test pozitivan, često se prati s drugim testovima povezanim s artritisom i upalom, kao što je reumatoidni faktor (RF), stopa brzine sedimentacije eritrocita (ESR ), C-reaktivni protein (CRP) i/ili nivo proteina komplementa.
Pojedini test autoantitijela nije dijagnostički, ali može dati naznake da li je neki poremećaj vjerovatan ili malo vjerovatan. Svaki rezultat za autoantitijela treba razmotriti pojedinačno i kao dio grupe. Neki poremećaji, kao što je sistemski eritematozni lupus (SLE) mogu biti verovatniji ako je prisutno nekoliko autoantitijela, dok će drugi, poput mješovitr bolesti vezivnog tkiva (MCTD), biti verovatniji ako pojedinačno autoantitijelo, je jedino prisutan RNP- ribonukleinski protein. Oni koji imaju više od jednog autoimunog poremećaja mogu imati nekoliko autoantitila koja se mogu otkriti.
Da li će neko autoantitijelo biti prisutno vrlo je individualno i pitanje je statistike. Svako će biti prisutna u određenom postotku ljudi koji imaju dati autoimuni poremećaj. Naprimjer, do 80% onih sa SLE imat će pozitivan dvostruki lanac anti-dvolančane DNK (anti-dsDNA) autoantitijela, ali samo oko 25-30% će imati pozitivan RNP. Neke osobe koje imaju autoimunski poremećaj imat će negativne rezultate ispitivanja autoantitijela, ali kasnije – kako poremećaj napreduje – autoantitijela se mogu razvijati. Sistemski testovi autoantitijela korisni su jer: Pomažu u dijagnostici sistemskih autoimunih poremećaja; Pomažu u utvrđivanju stepena zahvaćenosti organa i sistema (zajedno sa drugim testovima kao što su kompletna krvna slika ili sveobuhvatni metabolički panel); Prate tok poremećaja i efikasnost tretmana. Trenutno ne postoji prevencija ili lijek za autoimune poremećaje. Liječenje se koristi za ublažavanje simptoma i za održavanje funkcije tijela. Prate remisije, provale i relapse.
Profiliranje antitela Profiliranje antitijela koristi se za identifikaciju osoba iz forenzičkih uzoraka. Tehnologija može jedinstveno identificirati čovjeka analizom antitijela u tjelesnim tekućinama; Nađen je jedinstveni, individualni skup antitijela, nazvan pojedinačna specifična autoantitijela (ISA) u krvi, serumu, slini, urinu, spermi, znojenju, suzama i tjelesnim tkivima i antitijelima; Nisu pod uticajem bolesti, lijekova ili unosa hrane/lijekova. Čak i nestručni tehničar koji koristi jeftinu oprema može obaviti test za nekoliko sati. .https://inlportal.inl.gov/portal/server.pt/community/idaho_national_laboratory_biological_systems/352/molecular_forensics/2691 Antibody Sensors
Spisak nekih autoantitijela i često pridruženih bolesti Napomena: osjetljivost i specifičnost različitih autoantitijela za određenu bolest su različiti za različite bolesti. Autoantitijelo Cilj Stanje Antinuklearna antitijelaAnti-SSA/Ro autoantitijelo Ribonukleoproteini Sistemski SLE, srčani blok novorođrnčeta, primarnj Sjögrenov sindromAnti-La/SS-B autoantitijela Primarni Sjögrenov sindrom Anti-centromerna antitijela Centromera CREST sindrom Anti-dsDNK Dvolančana DNK Sistemski SLE Anti-Jo1 Histidin-tRNA ligaza Upalna miopatijaAnti-RNP Ribonukleoprotein Miješana bolest vezivnog tkiva Anti-Smith Sržni protein snRNP Sistemski SLE Antitijelo anti-topoizomeraza Topoisomerasza tip I Sistemska skleroza (Antitijela anti-Scl-70) Anti-histonska antitijela Histon Sistemski SLE i lijekom inducirani Lijekom inducirani LETable 5-9 in: 8th edition. Antitijela Anti-p62 Nukleoporin 62 Primarna bilijarna cirozaAntitijela anti-sp100 Nuklearni antigen Sp100Antitijela anti-glikoprotein-210 Nukleoporin 210kDa Antitijela snti-transglutaminaza Anti-tTG Celijakija Anti-eTG Dermatitis herpetiformis Antitijela anti-gangliozidi Gangliozid GQ1B Miller-Fisherov sindrom Gangliozid GD3 Akutna motorna aksonska neuropatija (AMAN)Gangliozid GM1 Multifokalna motorna neuropatija sa kondukcijskim blokom (MMN) Anti-aktinska antitijela Aktin Celijakija anti-aktinska antitijela u korelaciji sa razinom crijevnih oštećenja Anti-CCP Ciklični citrulirani peptid Reumatoidni artritis Jetreno-bubrežno mikrosomsko antitijelo tip 1 Autoimunski hepatitis. Lupusni antikoagulant Anti-trombinska antitijela Trombin Sistemski lupus erythematosus Antifosfolipidna antitijela Fosfolipid Antifosfolipidni sindrom Anti-neutrofilno citoplazmatsko antitijelo c-ANCA proteini u neutrofilskoj citoplazmi Granulomatoza sa poliangiitisom p-ANCA Neutrofilna perinuklearna Mikroskopski poliangiitis, eozinofilna granulomatoza sa poliangiitisom, sistemski vaskulitidi (nespecifični) Reumatoidni faktor IgG Reumatoidni artritis Anti-glatkomišićno antitijelo Glatki mišić Hronični autoimunski hepatitis Anti-mitohondrijsko antitijelo Mitohondrija Primarna bilijarna ciroza Anti-SRP Signalna prepoznavajuća čestica Polimiozitis Egzomski kompleks Skleromiozitis Anti-AChR Nikotinski acetilholinski receptor Myasthenia gravis Anti-MUSK Mišićno-specifična kinaza (MUSK) Myasthenia gravis Anti-VGCC Naponski zatvoreni kalcijski kanal (P/Q-tip) Lambert-Eatonov mijastenični sindrom Anti-Vinkulin Vinkulin Prekomjerni rast malih bakterija u crijevimaAnti-tiroidna autoantitijela Anti-TPO antitijela Tiroidna peroksidaza (mirosomska) Hashimotov tiroiditis, Gravesova bolestAnti-tiroglobulinska antitijela (TgAbs) Tiroglobulin Hashimotov tiroiditisAnti-tirotropinska receptorska antitijela (TRAbs) TSH-receptor Gravesova bolest Anti-Hu (ANNA-1) Neuronski nuklearni proteini Paraneoplazmatska degeneracija cerebeluma, limbni encefalitis, encefalomijlitis, potkožna senzorna neuronopatija, horeatetoza Anti-Yo Cerebelumske Purkinjeove ćelije Paraneoplazmatska degeneracija cerebeluma Anti-Ma Encefalomijlitis, limbični encefalitis Anti-Ri (ANNA-2) Neuronski nuklearni proteini Opsokloni miokloni sindrom Anti-Tr Glutamatni receptor Paraneoplastični cerebelumski sindrom Anti-amfifizin Amfifizin Sindrom Stiffove osobe, Paraneoplastična degeneracija cerebelarne glave Anti-GAD Glutamat dekarboksilasa Sindrom Stiffove osobe, diabetes mellitus tip 1 Anti-VGKC kalijski naponski kanal (VGKC) limbički encefalitis, Isakov sindrom (autoimuni neuromiotonija) Anti-CRMP-5 Kolapsinski odgovor medijatorskog proteina 5 Optička neuropatija, Horea Neuroni bazne ganglije Sydenhamova horea, pediatrijska autoimunska neuropsihijatrijska bolest, asocirana sa streptokokama (PANDAS) Anti-NMDAr N-metil-D-aspartat receptor (NMDA) Anti-NMDA receptor encefalitisa NMO antitijeli Akvuaporin-4 Neuromyelitis optica (Devicov sindrom)
Također pogledajte Antitijelo Autoimunost
Reference
Vanjski linkovi Autoimmunity – an Introduction Industrial Learning Unit on Chemgaroo Autoimmunityblog - summaries of research articles + glossary terms
Detection of autoantibodies with self-assembling radiolabeled antigen tetramers (a protocol) Antibody Sensors
Kategorija:Imunološki sistem Kategorija:Imunologija Kategorija:Autoantitijela