Vanjsko uho ili po tuđici eksterno uho (lat. auris externa) je vanjski dio uha, koji se sastoji od ušne školjke (također pina) i ušnog kanala .nyu.edu/classes/bello/FMT_files/2_hearing.pdf "Hearing" by Juan P Bello Prikuplja zvučnu energiju i fokusira je na bubnjić (bubnu opnu). Struktura
Ušna školjka
Vidljivi dio uha naziva se ušna školjka, poznata i kao pina, posebno kod drugih životinja. Sastoji se od tanke žute pločice elastične hrskavice, prekrivene kožom i ligamentima i mišićima spojene sa okolnim dijelovima, a do početka slušnog kanala vlaknastim tkivom. Mnogo sisara može je pomicati (pomoću ušnih mišića), kako bi fokusirali svoj sluh u određenom smjeru, na približno isti način na koji mogu okrenuti oči. Većina ljudi nema tu sposobnost.http://www.livescience.com/33809-wiggle-ears.html
Ušni kanal
Od vrha, zvučni talasi premještaju se u ušni kanal (poznat i kao "vanjski akustični otvor"), jednostavnom cijevi koja vodi u srednje uho. Ova cijev vodi prema unutrašnjosti od dna uha i provodi vibracije do bubne šupljine i pojačava frekvencije u rasponu od 3 kHz do 12 kHz.
Mišići Unutrašnji mišići
Ubutrašnji mišići ušne školjke su: Helicis major je uska okomita traka smještena na prednjem rubu ušnog heliksa. Nastaje dolje, iz spina helicis, i ubacuje se u prednju granicu zavojnice, upravo tamo gdje se sprema zaviti unatrag. Helicis minor je kosi fascija, koji pokriva crus helicis. Tragicus je kratka, spljoštena vertikalna traka na bočnoj površini tragus. Poznat i kao mini režanj. Antitragicus proizlazi iz vanjskog dijela antitragusa i umetnut je u cauda helicis i antihelix. Poprečni mišić postavljen je na kranijalnu površinu pine. Sastoji se od raštrkanih vlakana, dijelom tetivnih, a dijelom mišićnih, koja se protežu od eminentia conchae do istaknutosti koja odgovara scapha. Kosi mišić, također na kranijalnoj površini, sastoji se od nekoliko vlakana koja se protežu od gornjeg i zadnjeg dijela konhe do konveksnosti neposredno iznad nje.
Vanjski mišići
Mišići ušne školjke (ili ekstrinzični mišići) su tri mišića, koji okružuju pinu ušne školjke ili vanjskog uha: prednji ušni mišić gornji ušni mišić stražnji ušni mišić
Gornji mišić je najveći od ta tri, a slijede ga stražnji i prednji.
Kod nekih sisara, ovi mišići mogu prilagoditi pravac vrha. Kod ljudi ovi mišići imaju vrlo malo djelovanja.
Auricularis anterior vuče ušne školjke prema naprijed i prema gore; auricularis superior je lagano podiže; a auricularis posterior povlači unatrag.
Funkcija Jedna od posljedica konfiguracije vanjskog uha je selektivno pojačavanje zvučnog pritiska 30 do 100 puta za frekvencije oko 3 kHz. Ovo pojačanje čini ljude najosjetljivijim na frekvencije u ovom opsegu - i također objašnjava zašto su posebno skloni akustičnim ozljedama i gubitku sluha u blizini ove frekvencije. Većina zvukova ljudskog govora također se distribuira u širini pojasa oko 3 kHz.
Klinički značaj Malformacije vanjskog uha mogu biti posljedica nasljedne bolesti ili izloženosti faktorima okoline kao što su zračenje, infekcija. Takvi nedostaci uključuju: Predaurikulska fistula, koja je dugačka uska cijev, obično u blizini tragusa. Ovo se može naslijediti kao autosomno recesivno svojstvo i može patiti od hronične infekcije u kasnijem životu. Kozmetički nedostaci, poput vrlo velikih ušiju, malih ušiju. Malformacije koje mogu dovesti do funkcionalnog oštećenja, poput atrezija vanjskog slušnog otvora ILI aplazija pine, Genetički sindromi, koji uključuju: Konigsmarkov sindrom, karakteriziran malim ušima i atrezijom vanjskog slušnog kanala, uzrokujući provodni gubitak sluha i naslijeđen na autosomno recesivni način. Goldenharov sindrom, kombinacija razvojnih abnormalnosti koje pogađaju uši, oči, kosti lobanju i kičmene pršljenove, nasljedan na autosomno dominantni način. Treacher Collinsov sindrom, karakteriziran displazijom ušne školjke, atrezijom koštanog dijela slušnog kanala, hipoplazijom slušnih koščica i bubne šupljine te 'mješovitom' gluhoćom (obje senzorinervna i provodna), naslijeđena po autosomno dominantnom modelu. Crouzonov sindrom, obilježen bilateralnom atrezijom vanjskog slušnog kanala, nasljedan na autosomno dominantni način.
Hirurgija Obično se malformacije liječe hirurškim zahvatom, iako se ponekad koriste i vještačke proteze. Preaurikulske fistule se uglavnom ne liječe, ukoliko nisu hronično upaljene. Kozmetički nedostaci bez funkcionalnih oštećenja uglavnom se popravljaju nakon 6-7 godina. Ako malformacije prati gubitak sluha koji je podložan korekciji, tada rana upotreba slušnog aparata može spriječiti potpuni gubitak sluha.
Dodatne slike
References
Kategorija:Slušni sistem Kategorija:Uho Kategorija:Anatomija čovjeka Kategorija:Fiziologija životinja Kategorija:Otologija