Aleksandar Geljevič Dugin (ruski: Александр Гельевич Дугин; Moskva, 7. siječnja 1962.), ruski politički filozof, sociolog i geopolitičar. Dugin je začetnik ideje novog euroazijanstva, a blizak je visokim vojnim, političkim krugovima i tajnim službama u Rusiji. Zagovornik je tradicionalizma te kritičar marksizma i liberalizma. Profesor je na Moskovskom državnom sveučilištu Lomonosov i član Savjetodavnog doma predsjednika Dume. Zbog radikalne kritike unipolarnog svijeta i liberalizma, kao i zbog političkog aktivizma glede rata u Ukrajini, SAD su mu zabranile ulazak u SAD.
Dugina se smatra jednim od glavnih tvoraca koncepta Ruskog svijeta."Alexander Dugin: The guro of Neo-Euroasianism", G. Sampath, "The Hindu", 28. kolovoza 2022. Pristupljeno 29. travnja 2025. Njegova knjiga "Temelji geopolitike" iz 1997. god. (knjiga opsega 600 stranica) - u kojoj Dugin zagovara uspostavu budućnosti Rusije i ruskog naroda kao moćnog geopolitičkog čimbenika koji će emancipirati Aziju i Europu od navodno štetnog utjecaja Sjedinjenih Američkih Država - koristi se kao studijski priručnik na mnogim visokoškolskim ustanovama u Rusiji, te je ostvarila veliki utjecaj na formiranje današnje diplomatske, sigurnosne i političke elite u toj zemlji."Aleksandr Dugin's Foundations of Geopolitics", John B. Dunlop, 31. siječnja 2004. "The Europe Center " (Stanford). Pristupljeno 29. travnja 2025.
Mladost Rođen je u obitelji Gelija Aleksandroviča, časnika Sovjetske armije i Galine, liječnice. Roditelji su mu se rastavili kad je imao tri godine.Horvat, 2013., str. 9. Nakon što je završio srednju školu, Dugin se upisao na prestižni Moskovski zrakoplovni institut, no zbog protusovjetskih aktivnosti izbačen je s instituta. Kako je sam izjavio, protusovjetska svijest kod njega se pojavila krajem 1970-ih, kada je imao "sedamnaest ili osamnaest godina". Sovjetski sustav opisao je kao "odbojan i isprazan svijet". Odbacio je "paradigmu na kojoj se temeljio" sovjetski sustav i krenuo je u potragu za "alternativnim paradigmama." Odbacivanje sovjetskog realsocijalizma dovelo ga je do proučavanja misticizma, ezoterijske filozofije i različitih marginalnih supkultura.Horvat, 2013., str. 9. - 10.
Početkom 1980-ih, Dugin se pridružio disidentskom intelektualnom krugu ruskog pjesnika Evgenija Golovina, stručnjaka za istočnu filozofiju, orfički misteriji i alkemiju. Golovinova skupina sastajala se od 1960-ih, privučena zajedničkim interesima za tradicionalizam i autore kao što su René Guénon i Julius Evola. U početku je tom krugu pripadao i književnik Jurij Mamljev, koji je emigrirao iz SSSR-a zbog straha od KGB-a i Gajdar Džemal, koji je trenutno pročelnik Islamskog odbora Rusije te jedan od najpoznatijih ruskih tradicionalističkih filozofa. Dugin se u mladosti pridružio Golovinu i Džemalu, čija je redefinicija tradicionalizma iz Lenjinove knjižnice već dobro uznapredovala.Horvat, 2013., str. 10.
Toj skupini je tradicionalizam dao intelektualno zadovoljavajuće objašnjenje sovjetske stvarnosti koju su odbacili. Zatvaranje ljudi u mentalne ustanove bilo je uobičajen način kontrole disidenata tog vremena te razlog zbog kojeg je i Mamljev napustio SSSR. Dugin je knjigu Juliusa Evole Poganski imperijalizam preveo na ruski 1981. Dvije godine kasnije, vlasti su saznale za slikarski studio gdje je Dugin svirao gitaru i pjevao "mistične antikomunističke pjesme" (kako ih je sam nazvao). KGB ga je nekoliko puta zatvarao jer su se u njegovoj sobi nalazile zabranjenje knjige Jurija Mamljeva i najpoznatijeg sovjetskog emigranta Aleksandra Solženjicina. To je bio dovoljan razlog da se Duginu onemogući studiranje na Moskovskom zrakoplovnom institutu. Nakon izbacivanja s instituta, radio je kao čistač ulica i privatni učitelj engleskog i francuskog jezika koje je sam svladao. Mladenački talent za jezike nije ga napustio, pa je svladao ukupno devet jezika, među kojima su latinski, njemački, portugalski, španjolski i talijanski jezik. Nakon što je izbačen s instituta, izgubio je studentsku poštedu od služenja vojnog roka. Novačenje je uspio izbjeći lažno se pozivajući na "emocionalne probleme". Nastavio je proučavati knjige u Lenjinovoj knjižnici s krivotvorenom članskom iskaznicom.Horvat, 2013., str. 10. - 11.
Perestrojka Perestrojka (1986. – 1991.) je donijela mogućnost otvorenijeg istupa u cijeloj jednoj generaciji protusovjetskih intelektualaca, pa tako i Duginu. Zajedno s Džemalom, Dugin se 1987. uključio u organizaciju Pamjat, koju je kasnije opisao kao "najdostupniju reakcionarnu organizaciju". Organizacija Pamjat bila je osnovana 1974. s ciljem očuvanja ruskog kulturnog identiteta, a tek je u doba Perestrojke postala politička organizacija. Dugin je 1988. prihvatio dužnost u Središnjem vijeću te organizacije, ali ju je već sljedeće godine, razočaran, napustio. Članove organizacije poslije je opisao kao histerike, suradnike KGB-a i shizofreničare. Kako mu se u vrijeme Perestrojke pružila mogućnost da posjeti Zapad, Dugin je učvrstio svoje veze s vodećim osobama europske Nove desnice, kao što su Francuz Alain de Benoist, Belgijac Jean-François Thiriart i Rumunj Jean Parvulescu.Horvat, 2013., str. 11.
Nakon što je cijeli život vjerovao da je sovjetska stvarnost najgora moguća, iznenadio se otkrivši da je zapadna stvarnost daleko gora. Pod utjecajem Renéa Guénona i Juliusa Evole, smatrao je građansko i zapadno društvo utemeljeno na trgovačkom staležu za stupanj boljim od proletersko-sovjetskog modela. Međutim, na Zapadu je naišao na "društvo otpadnika" i dokraja razarajući liberalni svjetonazor. Pod takvim je okolnostima ublažio svoj stav prema Lenjinovom naslijeđu i sovjetskom modelu te ga počinje analizirati s novog položaja i vrednovati ga kao stupanj iznad liberalnog Zapada, odnosno kao "manje zlo."
Neovisna Rusija Početkom 1990-ih Dugin je osnovao mjesečnik Elementi i almanah Mili anđeo. Sve se češće počeo pojavljivati na ruskim radio postajama. Osnovao je i istraživački centar i nakladničku kuću imena "Arctogaia" (tj. sjeverna zemlja), gdje je objavljivao stručne radove i prijevode stranih autora. Aleksandar Prohanov i Dugin, zajedno s drugim desnim aktivistima okupljenim oko časopisa Den i sličnih projekata, osnivaju Frontu nacionalnog spasa (FNS) u koju se uključilo oko 3000 komunista. Najpoznatiji među njima bio je Genadij Zjuganov. FNS je prosvjedovala protiv Borisa Jeljcina 1993. te je tijekom ustavne krize organiziran pokušaj puča. Prvi Čečenski rat i neuspjeh doveli su FNS do raspada, a Eduard Limonov i Dugin izdvajaju se pod okrilje Nacionalboljševičke stranke, a Zjuganov osniva Komunističku partiju Ruske Federacije, dok drugi članovi FNS-a staju uz Jeljcina i njegov angažman u Čečeniji.Horvat, 2013., str. 11. - 12.
Nacionalboljševizam i novo euroazijstvo minijatura|Zastava Nacionalboljševičke stranke
Mnogi navode utjecaj Dugina i Prohanova na Zjuganova koji je euroazijstvo spojio sa sovjetizmom. Limonov je preuzeo vodstvo nad Nacionalboljševičkom strankom, disident i emigrant u vrijeme komunističkog režima. Povratak Limonova u Rusiju bio je popraćen intervjuima i na televiziji. U SAD-u i Francuskoj, Limonov je razvio odbojnost prema zapadnom sustavu, a ruski liberali dočekuju ga razočarani jer se poznati neprijatelj SSSR-a pridružio oporbi umjesto liberalnoj vlasti. Limonov i Dugin zadržali su kritiku prema marksizmu, a još snažnije napadaju zapadni liberalni sustav zbog njegovog prodora u Rusiju. To je bio pokušaj sagledavanja stvari s treće pozicije koja nije bila ni marksistička ni liberalna te koja je bila u stanju prevladati obje političke paradigme. Parole nacionalboljševika bile su "Jenkiji van iz Rusije" i "Pijmo kvas, a ne kolu". Treći istaknuti nacionalboljševik bio je Jegor Letov, frontmen punk-rock skupine Građanska obrana. Unatoč očekivanjima i svim promidžbenim naporima, Nacionalboljševička stranka doživjela je debakl na izborima za Dumu 1995.Horvat, 2013., str. 12.
Do 1995. Dugin je objavio četiri knjige: Put apsoluta, Konspirologija, Hiperborejska teorija i Konzervativna revolucija. Poslije izbornog neuspjeha 1995., Dugin se sve više okreće pisanju, pa 1996. objavljuje i Templare proletarijata, Misteriji Euroazije i Metafizika evanđelja. U Templarima proletarijata Dugin donosi ideološku pozadinu nacionalboljševizma kojeg opisuje kao pogled na marksizam s desna i na tradicionalizam s lijeva.Horvat, 2013., str. 13.
Duginovo poznato djelo Osnove geopolitike objavljeno je 1997. Tada je sudjelovao u osnivanju Novog sveučilišta. Uz podršku generala Igora Rodionova, tada ministra obrane, knjiga je pobudila veliki interes političkih i vojnih struktura u Rusiji. Nedugo nakon toga, Dugin je imenovan savjetnikom za strateška i geopolitička pitanja predsjednika ruske Dume Genadija Seleznjeva.
Dolazak Putina na vlast minijatura|Euroazijsko "Veliko kopno"
Dolaskom Vladimira Putina na vlast Dugin prestaje biti oporbenjak i postaje centrumaš. Početkom milenija Dugin osniva Euroazijsku inicijativu - EVRAZIJA, međunarodnu organizaciju koja promiče ujedinjenje bivšeg sovjetskog područja u jedinstvenu kulturnu i civilizacijsku cjelinu. Organizaciju danas čine razni slojevi ljudi: komunisti, tradicionalisti, nacionalboljševici, ugledni politolozi, profesori, teolozi, pripadnici vojno-političkih krugova (generali, ministri i parlamentarni zastupnici). Dugin je pozdravio Putinove promjene, jačanje Rusije te "pogrom" oligarha poput Romana Berezovskog, Mihaila Hodorkovskog i Vladimira Gusinskog. Dugin je u to vrijeme izjavljivao: "Putin je sve... Putin je apsolutan... Putin je nezamjenjiv!" U ranoj Putinovoj politici uočio je odmicanje od vesternizacije, slabljenja i ponižavanja Rusije koji su bili prisutni u vrijeme Jeljcinove proameričke, odnosno atlantističke orijentacije. Dugina su opisivali i kao pristašu Putina i kao "radikalnog centraša".
Između 1999. i 2004. Dugin je objavio brojne radove, među kojima se ističu Filozofija tradicionalizma, Osnove euroazijstva, Apsolutna domovina, Ruska stvar, Euroazijski put, Geopolitika terorizma, Islamska prijetnja ili prijetnja islamu? (govor na konferenciji u Moskvi), Pravoslavna crkva u Euroaziji, Evolucija znanstvenih paradigmi (doktorska disertacija), Filozofija rata i dr.Horvat, 2013., str. 14.
Dugin je 2003. podržao osnivanje stranke Rodina. Bio je ushićen rezultatom izbora u prosincu iste godine jer su u Dumu ušli Liberalna demokratska stranka Rusije (LDSR) Vladimira Žirinovskog, Ujedinjena Rusija Vladimira Putina, Komunistička partija Ruske Federacije Genadija Zjuganova i Rodina. U analizi Putinovog političkog djelovanja, Marlene Laurelle naglasila je da Dugin sa svakom od tih stranaka ima nekakvu vezu te da članovi stranaka javno prihvaćaju euroazijsku doktrinu. Nakon toga, Dugin se sve više posvećuje međunarodnom djelovanju i promicanju euroazijske doktrine, odnosno, novog euroazijanstva. U Rusiji i svijetu stekao je ugled društveno-političkog komentatora, filozofa i ideologa. Euroazijskoj inicijativi pridružuje se i veliki broj ljudi iz različitih djelokruga i ne samo iz Rusije. Dugin postaje najznačajniji zagovornik koncepta Euroazijske ekonomske zajednice, s naglaskom na uključivanje Turske u proces reintegracije Euroazije, odnosno Velikog kopna.
minijatura|lijevo|Zastava Euroazijske zajednice mladih