Pianosa je mali nenaseljeni talijanski otok u otočju Tremitima (ili Diomedee) u Jadranskom moru. Po površini je četvrti otok otočja odnosno najmanji, isključujući otočiće Cretaccio i La Vecchia.
Potpuno nenaseljen, administrativno je dio općine Tremitski otoci,u pokrajini Foggia.
Geografija i morfologija Otok se nalazi otprilike 20 nautičkih milja sjeverno od kopnene obale (Rodi Garganico, na rtu Gargano) i 21 nautičku milju jugozapadno od Palagruškog otočja (Hrvatska).
Iako je administrativno uključen u općinu Isole Tremiti, s geografskog gledišta ponekad se isključuje njegova pripadnost istoimenom otočju, a u zakonskim tekstovima se također zasebno navodi.Decreto Legislativo 15 marzo 2010, n. 66 - Codice dell'ordinamento militareNote illustrative della carta geologica d'Italia alla scala 1:100.000. Italia, Nuova tecnica grafica, 1971
Smješten na geografskoj širini 42°13' N, to je najsjevernija geografska točka regije Apulija.
Otok se prostire na površini od otprilike 13 hektara,Osvaldo Baldacci, Le regioni d'Italia - Puglia, UTET 1972 dug je 700 metara, širok 250 metara, ima obalu od 1 300 metara i maksimalnu visinu od 15 m/nm. Ograničena visina znači da je tijekom olujnih udara otok gotovo u potpunosti izložen moru.
Izgleda kao visoravan (otuda i ime otoka) kamenitog tla (nastalog sušenjem i ljuštenjem blokova vapnenca) koja se blago spušta prema jugu, gdje se stijene blago spuštaju u more, stvarajući plitko morsko dno koje omogućuje pristajanje malih brodova. Ova strana je također prošarana plićacima koji plovidbu čine rizičnom.
Sjevernu obalnu stranu otoka karakteriziraju stijene nalik liticama.
Flora i fauna Otok gotovo da nema flore, bez velikih biljaka ili mediteranskog grmlja, osim nekoliko sukulenata i lukovica luka.
Fauna je rijetka: jedini sisavci su divlji zečevi i miševi, dok su gmazovi predstavljeni primorskom guštericom (Podarcis sicula) i crnom poljaricom (Hierophis viridiflavus). Od ptica, tu su kaukali i smeđe čiope.
U oštroj suprotnosti, morsko dno dom je širokom rasponu vrsta koje su pronašle svoje prirodno stanište u podnožju litica koje se spuštaju do dubine od 30 metara, među florom Alcyonacea, raznim vrstama spužvi i prostranstvima algi. Ovdje se mogu pronaći obični arbuni, hobotnice, murine, šaragi, kavale, gofe, škarpine, zubaci, komarče i nekoliko velikih jastoga.
Park prirode Osnivanjem Morskog rezervata Tremitskih otoka () 1989. godine, kako bi se zaštitile njegove biljne i životinjske vrste, otočje Tremiti je podijeljeno u tri zone.
Pianosa u cijelosti spada u Zonu A, Strogi morski rezervat. To znači da su unutar 500 metara od otoka zabranjeni iskrcavanje i plovidba, kao i ribolov i ronjenje, osim ako nisu u pratnji ovlaštenih vodiča ronjenja. Posjeti otoku podliježu prethodnom odobrenju upravnog tijela.
Cijelo morsko područje koje podliježe ovim ograničenjima omeđeno je s četiri velike svjetlosne plutače međusobno povezane lancima koji omeđuju perimetar Integralnog morskog rezervata.
Godine 1996. morski rezervat otoka Tremiti uvršten je u Zonu 1 Nacionalnog parka Gargano, tijela koje njime trenutno upravlja.
Povijest Pariškim mirovnim ugovorima iz 1947. Italija se obvezala demilitarizirati Pianosu.Pariški mirovni ugovori, Istarska enciklopedija LZMK, Autor: D. Mandić
Izvori
Kategorija:Talijanski otoci u Jadranskom moru Kategorija:Apulija