Riječ je o govorima koji su nekoć pripadali slavonskom dijalektu, međutim su pod utjecajem okolnih ekavaca prihvatili ekavski refleks jata i poprimili staroštakavsku akcenuaciju. Riječ je o rubnom dijalektu, koji se nalazi i u područjima oko Rekaša u Rumunjskoj i pograničnim dijelovima uz srbijansko-rumunjsku granicu. Glavne karakteristike su; zatvorenoekavski refleks jata od e i od prednjeg nazala dobiveno je otvoreno e (postoje i ikavizmi) refleks poluglasa je [a], samoglasnog l [u] dočetno [l] je dalo neslogovno [o] ili slogovno [u] razlikuje se u skupini -ao, je li bilo etimološko, odnosno je li refleks sekundarnog poluglasa dolazi fonem [dc] kao zvučni parnjak [c] naglasak (i to kratkosilazni) se povlači s krajnjeg otvorenog sloga, dok se oba silazna povlače ako im je prethodila duljina govor nema tonskih opozicija ni nenaglašene duljine u otvorenom krajnjem slogu fakultativno se skraćuje dugosilazni naglasak (rumunjski utjecaj) jednače se genitiv i lokativ te dativ i instrumental u množini akuzativ množine muškog roda jednak je nominativu množine infinitivi su krnji i cjeloviti
Govor je izgubio većinu zapadnoštokavskih odlika, međutim postoji usmena tradicija o doseljenju iz istočne Slavonije kao i naknadnom doseljavanju 20-ak obitelji iz Mrkoplja u Gorskom kotaru. Stanovnici i govornici ovog govora sami sebe zovu Šokcima.
Izvori
Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija 1. - Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govor torlačkog narječja, Golden Marketing - Tehnička knjiga, 2003., str. 134. – 135.
Kategorija:Hrvatski dijalekti Kategorija:Govori štokavskog narječja