Hrvatski lokalni izbori u Banovini Hrvatskoj 1940., održani su u 625 općinâ Banovine Hrvatske 19. svibnja 1940. godine, a u 33 općine 26. svibnja i 2. lipnja. To su bili prvi izbori nakon sporazuma Cvetković-Maček i uspostave autonomne hrvatske Banovine u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Izbori nisu održani u gradovima i nekim jadranskim županijama koje graniče s Italijom ili su im susjedne. Samo muškarci stariji od 24 godine mogli su glasovati. Glasovanje je bilo javno i odvijalo se glasom.
U izborima je došlo do premoćne pobjede Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Samostalne demokratske stranke (SDS), vladajućih stranaka Banovine Hrvatske, koje su zajedno dobile većinu u 90% općina. Srpske neovisne liste, podržane od organizacija koje su se protivile sporazumu Cvetković-Maček, osvojile su oko 5% općina. Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ), vladajuća stranka Kraljevine Jugoslavije, pretrpjela je težak poraz i izgubila kontrolu u 80% općina koje su ranije držale.
Zbog izbijanja Drugoga svjetskog rata, invazije na Jugoslaviju 1941. godine i naknadnog razdoblja komunističke vladavine, to su bili posljednji višestranački izbori u Hrvatskoj do parlamentarnih izbora 1990. godine, gotovo točno pedeset godina kasnije.
Pozadina Dne 26. kolovoza 1939. godine uspostavljena je autonomna Banovina Hrvatska u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Nastala je po sporazumu koji su u ime jugoslavenske vlade potpisali Dragiša Cvetković i Vladko Maček, vođa Hrvatske seljačke stranke (HSS). Hrvatska banovina obuhvaćala je cijelu Savsku i Primorsku, kao i dijelove Drinske, Zetske i Dunavske banovine. Glavni grad joj je bio Zagreb, a Ivan Šubašić iz HSS-a imenovan je banom Hrvatske.
Nakon što je HSS postigao svoj glavni cilj, hrvatsku autonomiju u Jugoslaviji, morao se suočiti s mnogim novim i teškim izazovima preuzimanja političke odgovornosti u Hrvatskoj i očekivanja biračkog tijela. Zbog izbijanja Drugoga svjetskog rata, politički lideri u Jugoslaviji željeli su smiriti Njemačku i uskladiti zemlju s Trećim Reichom, vežući svoj izvoz vitalnih ratnih materijala (aluminij, žito itd.) u Njemačku. Teška ekonomska situacija, kao posljedica rata, snažno je pogodila osiromašene seljake i radnike u Hrvatskoj, koji su se još uvijek oporavljali se od Velike depresije 1930-ih. Cijena hrane u Hrvatskoj porasla je od 50% (govedina) do 100% (brašno, krumpir, grah) između kolovoza 1939. i ljeta 1940. godine.Dejan Djokić, National Mobilisation in the 1930s: The Emergence of the ‘Serb Question’ in the Kingdom of Yugoslavia Rastegnuta socijalna nejednakost i razočaranje nedostatkom dubokih političkih i društvenih promjena za koje su mnogi očekivali da će se dogoditi nakon što je Hrvatska stekla svoju autonomiju ubrzo je rezultiralo porastom potpore komunistima i desničarskim strankama. Prosvjedi i demonstracije protiv rastućih životnih troškova, nestašice hrane i goriva, visoke nezaposlenosti i nejednakosti, kao i približavanja rata, postajali su sve češći. Vlasti HSS-a reagirale su progonom sindikata, komunista, podzemnih ustaša, kao i jugoslavenskih i srpskih nacionalista, sve se više oslanjajući na njegovu paravojnu zajednicu Zaštita. Tijekom prosvjeda komunista u Splitu 17. prosinca 1939. godine policija je pucala na gomilu, ozlijedivši mnoge i ubivši mladog radnika brodogradilišta i člana komunističke partije, nogometaša Vicka Buljanovića. Njegov sprovod sljedećeg dana privukao je 25.000 ljudi, dok je 12.000 sudjelovalo u masovnom štrajku u Splitu i okolini."Politička situacija u Splitu prije Drugog svjetskog rata", in Antifašistički Split - Ratna kronika 1941-1945
Nakon terorističkih napada koji su uključivali podmetanje eksploziva na javnim mjestima u Zagrebu, hrvatska je vlada u veljači 1940. godine zabranila ustaške časopise (među kojima Hrvatski narod) i internirala 50 članova ustaša u zatvor u Lepoglavi, među kojima je bio i Mile Budak.Jelić-Butić, F. (1970.). "Prilog proučavanju djelatnosti ustaša do 1941." Časopis za suvremenu povijest, 1(1-2), 55-91.
Po sporazumu Cvetković-Maček kojim je uspostavljena hrvatska autonomija, predviđeni su izbori za Hrvatski sabor. Od kolovoza 1939. godine, u nedostatku hrvatskog zakonodavnog tijela, ban Šubašić upravljao je uredbama i izvršnim naredbama. Napokon, 14. siječnja regent Pavle Karađorđević posjetio je glavni grad Hrvatske, Zagreb, i potpisao izborni zakon za izbore u Saboru. Pripremajući ove izbore za izbor prvog hrvatskog parlamenta nakon izbora za Sabor Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1913. godine, trebali su se održati lokalni izbori u općinama. Posljednji lokalni izbori 1936. godine i najnoviji parlamentarni izbori 1938. godine, iako su ometani režimskim nasiljem, policijskim opstrukcijama i povremenim žrtvama, pokazali su snažnu potporu vođenju HSS-a vladajućim strankama i kralju Jugoslavije.
U travnju je ban Ivan Šubašić donio izvršnu naredbu s detaljnim pravilima za lokalne izbore. Izbornoj listi koja će dobiti relativnu većinu trebalo je dodijeliti trećinu mjesta u vijeću, a preostale dvije trećine trebalo bi podijeliti među listama u odnosu na njihove glasove prema proporcionalnoj d'Hondtovoj metodi. Po starim pravilima, stranci s relativnom većinom odmah su dodijeljene dvije trećine mandata. Predsjednik vijeća (gradonačelnik) trebao je biti izabran na tajnom glasanju u vijeću, s time da nije nužno morao biti iz redova vijećnika. Gradski službenici (javni bilježnici, rizničari) postali su zaposlenici Banovine, ne više lokalni. Ban Hrvatske je također imao pravo pregrupirati općine, ukinuti ih i promijeniti njihove granice. Šubašić je to pravo iskoristio za pregrupiranje općina u Posavini, okrugu Derventa, Brčko i Gradačac.
Šubašić je 22. travnja raspisao izbore za 19. svibnja. Zbog Drugoga svjetskog rata koji je zahvatio veći dio Europe i Kraljevine jugoslavenske vojske stavljen je na viši stupanj pripravnosti, mnogi muškarci su pozvani služiti u rezervnim trupama ili sudjelovati u vojnim vježbama. HSS je odlučio ne raspisivati izbore u gradovima, već samo u općinama. U gradovima je hrvatska vlada pod vodstvom HSS-a imenovala članove HSS-a za gradonačelnike ili povjerenike. U travnju, nakon pojačanih srpskih nacionalističkih aktivnosti koje su odbacile sporazum Cvetković-Maček, vlada je također raspustila općine u Kistanju i Obrovcu s većinskom srpskom zajednicom. Raspuštene su i općine Smilčić i Skradin."Raspuštene općinske uprave u Smilčiću i Skradinu" , Katolik (1940.), 19, str. 4., Šibenik.
Dne 10. svibnja njemačka vojska napala je Nizozemsku i Francusku, pojačavajući rat. Nizozemska se predala 15. svibnja. Do 17. svibnja Nijemci su okupirali Bruxelles i nadvladali veći dio Belgije, stigavši do francuskoga kanala. Ti su događaji imali dubok utjecaj na javno mnijenje u Jugoslaviji.
mini| Politička situacija u Europi u svibnju 1940. godine
Žensko glasovanje Jugoslavenski magazin Žena danas započeo je kampanju u listopadu 1939. godine za širenje biračkog prava na žene. Socijalistički sindikati i komunisti u Hrvatskoj podržali su akciju. Međutim, ženska organizacija HSS-a usprotivila se tome, izjavivši da će vodstvo stranke odlučiti kada je najbolji trenutak za uvođenje ženskog biračkog prava u Hrvatskoj.Božinović, N. (1996.). Žensko pitanje u Srbiji u XIX i XX veku . Beograd: Pinkpress, str. 124.
Kampanja mini| Hrvatski ban Ivan Šubašić (s panamskim šeširom ), predsjednik HSS-a Vladko Maček (sredina) i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac otvaraju savski most u Zagrebu, prosinac 1939. godine mini| Vjerska karta banovine Hrvatske po općinama, po popisu stanovništva iz 1931. godine. U pravoslavnim (srpskim) većinskim općinama žestoko su sukobljene pro-HSS srpske stranke SDS (IDP), jugoslavenske nacionalističke i anti-HSS JRZ (YRU), komunista, kao i razne nezavisne srpske liste koje su se protivile hrvatskoj autonomiji.
Ban Šubašić je krajem 1939. godine posjetio manje razvijene regije u Lici i Dalmaciji, obećavajući javne radove na infrastrukturi. Glavni tajnik Hrvatske seljačke stranke Juraj Krnjević obišao je Hrvatsku, obilazeći općinske i okružne stranačke organizacije pokušavajući riješiti neke sporove, ujediniti frakcije i vratiti dijelove stranke. Na primjer, razlike u mišljenjima o određenim imenovanjima i pitanju podrške štrajku metalskih radnika u Slavonskom Brodu otuđile su okružnu stranačku organizaciju od nacionalnog vodstva HSS-a; jer je brodski HSS odbio podržati stranačku liniju i podijelio se na mnoge frakcije, cijela je okružna organizacija raspuštena u ožujku 1940. godine, unatoč 37-6 glasova o povjerenju predsjedniku stranke za Brod.Lakic, pp. 24-5 Općenito, Krnjević je pokušao uvjeriti disidente i podsjetio stranački kadar na važnost izbora. Iako je imao uspjeha u Dubrovniku, ipak, prema povjesničaru G. Jakovčevu, samo je u Dalmaciji bilo 70 popisa HSS-ovih disidenata (npr. Ston,Mirošević, Franko. "Političko opredjeljivanje birača kotara Dubrovnik 1931.–1940." Časopis za suvremenu povijest 43.1 (2011): 155-182., str. 179. Šipan, Makarska itd. ). Krnjević se također pokušao pozabaviti ekonomskim problemima, izjavivši na skupu u Splitu da Hrvatska mora biti ravnopravnija i da HSS neće dopustiti da neki budu milijunaši, dok drugi gladuju.Dugački, str. 135. Maček je pokušao umanjiti važnost izbora, idući čak dotle da im ne pridaje "nikakvu političku važnost", jer u njima igraju neke lokalne, pa čak i osobne posebnosti. U cirkularnoj napomeni HSS-ovim organizacijama podsjetio ih je neka prvo razmotre ekonomske interese prilikom izbora kandidata za vijećnike i gradonačelnike. Međutim, bilo je važno ukloniti protuustavne snage (posebno JRZ) s položaja vlasti u Hrvatskoj i pokazati snagu HSS-a i SDS-a.
Zbog zabrane i progona Kraljevskog jugoslavenskog režima od 1921. godine, hrvatski komunisti su se morali kandidirati na izborima kao Stranka radnog naroda, SRN. Po povjesničaru Sibe Kvesiću, žandarmerija i lokalne vlasti često su maltretirali komuniste i njihove pristaše, šireći glasine i prijeteći biračima koji su namjeravali glasovati za komuniste.Kvesić, pp. 33-5. U nekim su mjestima sudske ili upravne vlasti snažno pritiskale da zabrane SRN-u stavljanje kandidata zbog bilo kakvih pogrešaka.Livada, Svetozar. Kordunski rekvijem, pp. 56-7.
Politički protivnici sporazuma Cvetković-Maček i uspostave Banovine Hrvatske imali su različite strategije za natjecanje na izborima. Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS) u Hrvatskoj, kojom je predsjedao Grga Budislav Angjelinović, odlučila je da se ne natječe na izborima, dok je stranački kadar i frakcije pod senatorom Petrom Zecem savjetovala da sastave liste u nekim općinama, zajedno s jugoslavenskim radikalima (JRZ) i drugim srpskim strankama."JNS ne sudjeluje u općinskim izborima" , Katolik (1940.), 19, str. 4., Šibenik.Regan, Krešimir "Djelovanje Jugoslavenske nacionalne stranke u Banovini Hrvatskoj 1939–1941. ", Kolo 4, (2007.) Obično su ih nazivali "nestranački srpski popisi". Srpski nacionalisti tvrdili su da je hrvatska banovina Mačekova diktatura i da samo unitarna i centralizirana Kraljevina Jugoslavija može donijeti prosperitet hrvatskim Srbima. Neki od njih otvoreno su se zalagali za otcjepljenje općina i županija s većinskom srpskom zajednicom od Hrvatske u Banovini i pridruživanje susjednoj Vrbaskoj banovini sa većinskim Srbima. Predsjednik JRZ-a, jugoslavenski premijer Cvetković, pozvao je Srbe Hrvatske da daju svoje glasove za JRZ kao pokazivanje podrške unitarnoj Jugoslaviji.