mini|400px|desno|»Alegorija Čistilišta« (Giovanni Bellini, Firenca, Galleria degli Uffizi.) Čistilište (latinski: purgatorium) je naziv za čišćenje duše nakon smrti, s ciljem postizanja svetosti potrebne za ulazak u raj. Ovaj pojam se pojavljuje gotovo isključivo u katoličanstvu kao dogma vjere. U književnosti, talijanski pjesnik Dante Alighieri, napisao je istoimenu knjigu u trilogiji Božanstvene komedije. U Bibliji se riječ "čistilište" nigdje izričito ne spominje, ali se spominje učenje u pogledu čistilišta.
O ovom se pojmu raspravljalo i prije Isusa Krista, u sklopu zbrinjavanja preminulih i molitve za njih. U judaizmu (Druga knjiga o Makabejcima 12,46) koji se smatra prethodnicom kršćanstva, smatralo se da molitva za preminule pridonosi njihovu čišćenju u zagrobnom životu.
Katolička Crkva govori o čistilištu kao o otajstvenom obliku čišćenja za pokojnike, kojima pomaže molitva Crkve. To je smisao kršćanske solidarnosti Kristova tijela preko misa za pokojne. Ljudsko biće koje je umrlo kao grešnik ne može ući u Božje kraljevstvo bez čišćenja i kada njegov posljednji izbor ne vodi u pakao, nego prema nebu.Poupard P.: Vjera Katoličke Crkve, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993., str. 88.
Čistilište i limb
Crkva nikad nije definitivno potvrdila postojanje limba, ali katolički vjernik ne smije nekoga tko drukčije razmišlja o ovome nazivati lošim katolikom. Čistilište je definirano naukom katoličke vjere i svaki katolik mora vjerovati u postojanje čistilišta. Limb je plod teološke spekulacije, a ne objave. Govoreći o limbu većina misli na limb s djecom u koji navodno odlaze nekrštena djeca. Po tome bi ga trebalo razlikovati od limba o kojemu su govorili crkveni oci, u kojemu su dobri ljudi koji su umrli prije Isusova uskrsnuća čekali da im se otvore rajska vrata. Taj limb posebno se spominje u Svetome pismu (1 Pt 3,19) i katolik u taj limb mora vjerovati. Limb s nekrštenom djecom u Svetom pismu ne spominje se i Crkva nikad nije službeno rekla da postoji. Ipak su brojni bogoslovi poslije srednjeg vijeka dokazivali da je takvo stanje logično i nužno. Iz Prve Petrove poslanice, glava 3, redak 19 i Druge knjige o Makabejcima, glava 12, redak 45, nazire se gdje Sveto Pismo izravno spominje čistilište, ili ako to stanje nije bilo čistilište, onda na mogućnost postojanja i nekog trećeg stanja koje je očigledno vrlo nalik čistilištu, jer se radi o dobrim ljudima, predodređenima za raj, u kojima ne postoji nikakva sklonost prema grijehu, koji su umrli prije nego što je, zahvaljujući otkupljenju ljudskog roda, raj otvoren, a do Isusova uskrsnuća raj nije bio otvoren nikome i dotad su se negdje nalazili negdje, nikako u paklu, a nekima nije bilo potrebno niti pročišćivanje (nije bilo iskrivljene ljubavi prema sebi).bitno.net Zašto katolik mora vjerovati u čistilište i ne mora vjerovati u limb. Iz knjige Karla Keatinga “Što katolici doista vjeruju”., 6. studenoga 2015. (pristupljeno 2. listopada 2016.)
Katolički nauk o čistilištu 230px|mini|desno|Ludovico Carracci: Anđeo oslobađa duše iz čistilišta. Prema nauku Katoličke Crkve, ljudi koji umiru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, poslije smrti nakon posebnog suda bit će podvrgnuti čišćenju kako bi mogli konačno ući u nebesku radost. Takvo čišćenje izabranih, koje ni počemu nije slično kazni za osuđene, Crkva naziva čistilištem. Jedino duše bez grijeha mogu ući u raj, jer “Ništa nečisto nikada neće u nj ući” (Otk 21,27).
Katolička doktrina o čistilištu temelji se na vjerovanju, da je Bog i milosrdan i pravedan. Budući da je Bog milosrdan, preminuli mogu zadovoljiti za svoje lakše grijehe i nakon smrti, ali kako je Bog i pravedan, preminuli ne mogu izravno u raj, dok se nisu očistili od svih grijeha. Samo duhovno potpuno čisti mogu biti u potpunom zajedništvu s Bogom u raju. Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje Njegovu volju, koju su spoznali u glasu savjesti, djelom izvršiti, mogu postići vječno spasenje.http://studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/271 Preuzeto 9. kolovoza 2016.
Svaki učinjen grijeh povlači za sobom dvije kazne – vječnu i vremenitu. Vječna se briše valjanom ispovijedi, tj. odrješenjem grijeha u tom sakramentu, dok vremenita kazna ostaje. Ona se čisti ili za života prije smrti (pokorom, dobrim djelima), ili poslije smrti u stanju zvanom čistilište.http://www.frama-portal.com/2014/11/16/cistiliste/ Preuzeto 9. kolovoza 2016.
230px|mini|desno|Cristobal Rojas: Čistilište
Usto, nauk o Čistilištu oslanja se na običaj molitve za pokojne, o čemu govori opet Sveto pismo: "Zato je (Juda Makabejac) za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi" (2 Mak 12,46). Pretpostavlja se da molitva pomaže preminulom na putu između smrti i ulaska u njegov konačni dom u vječnosti.http://www.britannica.com/topic/purgatory-Roman-Catholicism Preuzeto 9. lipnja 2016. U Bibliji se riječ "čistilište" nigdje izričito ne spominje, ali se spominje učenje u pogledu čistilišta. U 16. poglavlju Evanđelja po Luki, Isus spominje treće stanje nakon smrti – koje nije ni nebo, ni pakao – a u pogledu kojeg govori o privremenim sudbinama Lazara i bogataša.https://www.bitno.net/vjera/10-najcescih-zabluda-o-cistilistu/ Preuzeto 17. lipnja 2016. Preminuli bogataš nastojao je pomoći svojoj braći, iz čega se može zaključiti, da se pokojni mogu zalagati za žive ljude.
Katolički katekizam tako zaključuje: »Crkva je, od prvih vremena, častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu žrtvu, da bi, očišćeni, mogli prispjeti k blaženom gledanju Boga. Crkva također preporučuje milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika« (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1030-1032).
Vjerovanje da u zagrobnom životu postoje "privremene kazne sukladne nečijem ponašanju prije smrti" izraženo je u ranokršćanskom radu na grčkom jeziku poznatom kao "Josipov govor Grcima u vezi Hada", koji se nekada pripisivao Josipu Flaviju, ali se sada vjeruje da ga je napisao Hipolit Rimski.https://en.wikisource.org/wiki/Discourse_to_the_Greeks_concerning_Hades Preuzeto 9. lipnja 2016.
Nauk o čistilištu bio je radikalan korak, koji je vjernicima dao novu nadu. Rijetki vjernici mogu se nadati, da će postati sveci, ali svatko se može kloniti grijeha, moliti i činiti djela ljubavi i milosrđa. Također svatko može činiti pokoru i popraviti učinjeno zlo te pomoći dušama u čistilištu svojom molitvom i na druge načine te tako biti most solidarnosti živih i preminulih.
Kroz povijest 230px|mini|desno|U katakombama su nađene molitve za pokojne. Tijekom stoljeća, teolozi i ostali kršćani razvili su nauk glede čistilišta, što dovodi do definicije formalne doktrine (za razliku od legendarnih opisa, koje nalazimo u pjesničkoj literaturi) na Prvome (1245.) i Drugome lionskom saboru (1274.), na Saboru u Firenci (1438. – 1445.) i na Tridentskome saboru (1545. – 1563). Denzinger, The Sources of Catholic Dogma (Enchiridion Symbolorum) Učenju o čistilištu pridonijele su i pape naročito sv. Grgur Veliki. Papa Ivan Pavao II. spominje čistište kao "stanje egzistencije", navodeći kako čistilište najvjerojatnije nije mjesto ili fizička lokacija nego stanje, u kojem su preminuli u stanju čišćenja te su već u ljubavi Kristovoj.http://w2.vatican.va/content/john-paul-ii/en/audiences/1999/documents/hf_jp-ii_aud_04081999.html Preuzeto 7. kolovoza 2016.
Sve do 16. stoljeća, to jest do pojave Martina Luthera, nitko nije osporavao doktrinu o čistilištu, koja je oduvijek bila, pa i danas ostala temeljnim elementom vjere Katoličke Crkve. A protestanti su ukinuli pojam čistilišta, zato što se nije uklapalo u njihovu doktrinu sola fide.http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/spasenjemnu/70-tkojeukinuocistiliste/ Preuzeto 17. lipnja 2016.
Godine 2011., papa Benedikt XVI., govoreći o sv. Katarini iz Genove (1447. – 1510.), rekao je da je u njeno vrijeme pročišćavanje duša (u čistilištu) bilo prikazano kao mjesto u prostoru, ali da je svetica vidjela čistilište kao pročišćavanje unutarnje vatre, kao što je doživjela u svojoj dubokoj tuzi za grijehe, u usporedbi s Božjom neizmjernom ljubavlju. Rekla je da navezanost na želje i patnje koje proizlaze iz grijeha onemogućuju dušu uživati u blaženoj viziji Boga. Papa je komentirao: "I mi osjećamo koliko udaljeni smo, koliko smo puni tolikih stvari pa ne možemo vidjeti Boga. Duša je svjestan neizmjerne ljubavi i savršene pravde Boga, a time i pati zbog toga što nije uspjela odgovoriti na ispravan i savršen način na tu ljubav, ljubav prema Bogu čisti dušu od ostataka grijeha".http://w2.vatican.va/content/benedict-xvi/en/audiences/2011/documents/hf_ben-xvi_aud_20110112.html Preuzeto 8. kolovoza 2016.
Oprost mini|Kip Gospe Karmelske s Djetetom Isusom okružen dušama iz čistilišta, koje mole njen zagovor, u crkvi sv. Leonarda Portomauricijskog u Bostonu u SAD-u. U posebnim prilikama, moguće je dobiti oprost zadovoljštine za grijehe. Tako je papa Benedikt VIII. proglasio jubilejsku godinu 1300. godine i obećao oprost svima koji hodočaste te godine u Jeruzalem. Pozivu se odazvalo dva milijuna ljudi.Budzik, M.F., Kerrigan M., Phillips C.: The Complete Illustrated Guide to Catholicism, Hermes House, London 2009. Praksa podjeljivanja oprosta osobito se razvila od 11. stoljeća, a ponekad je dolazilo i do njezine zlouporabe.
Godine 1517. papa Lav X. uveo je praksu podjele oprosta za novac, tzv. Petrov oprost, čime se financirala izgradnja Bazilike sv. Petra. Zloupotreba oprosta tj. korištenje novca u privatne svrhe (npr. otplate dugova) bio jedan od glavnih prigovora Martina Luthera, kao i povoda reformacije. U međuvremenu su se način podjele oprosta, kao i propisani uvjeti za njegovo dobivanje znatno promijenili, a već od sredine 16. stoljeća nije bilo podjele oprosta za novac, već se od vjernika zahtijevalo da učine neko dobro djelo, pobožnu vježbu (pobožnost križnog puta, krunice i sl.) ili da čitaju Sveto pismo. Osobito je do znatnih promjena došlo 60-tih godina 20. stoljeća. 1999. u Augsburgu potpisan je sporazum između Katoličke i Evangeličke Crkve kojim se one slažu u tome da se oprost od grijeha dobiva samo vjerom, a ne djelima.
Katolička Crkva nikada nije učila da oprosti oproštaju grijehe, nego jedino Bog oprašta grijehe. Smatra se krivovjerjem, da djela ljubavi opraštaju grijehe, ona samo pomažu nadoknaditi učinjenu štetu kao posljedicu grijeha. Oprost (ili bilo koji čin ljubavi) ovisi o snazi vjere pojedinog kršćanina.
Sveta Gertruda poznata je po svojim duhovnim objavama koje je zapisala u pet knjiga. Prema predaji, u jednoj od svojih objava Gospodin joj je dao posebnu molitvu i obećao da će svaki put kada se ta molitva pobožno izgovori, tisuću duša iz čistilišta biti oslobođeno.Ovo je molitva kojom je Isus obećao svetoj Gertrudi osloboditi tisuću duša iz čistilišta! hkm.hr Preuzeto 28. listopada 2025. Ova molitva postala je poznata kao „Molitva svete Gertrude za duše u čistilištu“Molitva sv Gertrude molitve.hr Preuzeto 28. listopada 2025..
Molitva glasi:
Vječni Oče, prikazujem Ti predragocjenu Krv Tvoga Božanskog Sina Isusa zajedno sa svim misama koje se danas slave po čitavome svijetu za sve svete duše u čistilištu, za sve grešnike u svijetu, za grešnike u Crkvi, za grešnike u mojoj kući i u mojoj obitelji te za svu nerođenu djecu Amen.
Vječni život 230px|mini|desno|Kipovi prikazuju Djevicu Mariju i Dijete Isusa s anđelima i dušama u čistilištu i raju.