Tisućita obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva jubilej je iz 1925. godine kojim se obilježavalo tisuću godina od pretpostavljene krunidbe hrvatskoga kralja Tomislava ( 910 – 928.). Slavila se diljem Kraljevine SHS, a za cilj je imala jačanje hrvatske nacionalne svijesti u novim društveno-političkim uvjetima nakon propasti Austro-Ugarske i stvaranja južnoslavenske države pod dominacijom srpske dinastije Karađorđevića.
Ideju o obilježavanju tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva donijeli su još 1906. godine članovi Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, a kao godinu utemeljenja kraljevstva arbitrarno su uzeli 925. godinu kada je Tomislav u sklopu održavanja crkvenoga sabora u Splitu bio nazvan kraljem (dilecto filio Tamisclao, regi Crouatorum) u pismu pape Ivana X. (914. – 928.).
Tragovi i rezultati proslave i danas su vidljivi u mnogim gradovima bivše Kraljevine SHS.
Problematika krunidbe kralja Tomislava Točna godina i mjesto krunidbe kralja Tomislava nisu poznati, budući da su povijesni izvori o kralju Tomislavu i njegovu dobu prilično malobrojni. Splitski srednjovjekovni kroničar Toma Arhiđakon ( 1200. – 1268.) piše u svojoj kronici Historia Salonitana da je Tomislav 914. godine zabilježen kao knez (dux), dok se u pismu pape Ivana X. Tomislav naziva kraljem (rex), a zahumski vladar Mihajlo se naziva knezom (dux). Iz toga je razloga svećenik i povjesničar Franjo Rački (1828. – 1894.) zaključio još 1871. godine da se vrijeme krunidbe kralja Tomislava treba tražiti između dvije spomenute godine, odnosno da je rečena 925. godina krajnja godina u kojoj je Tomislav mogao postati kraljem. Nešto kasnije drugi hrvatski povjesničar Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. – 1889.) samoinicijativno je suzio šire vremensko razdoblje unutar kojega je Tomislav uzdignut iz statusa kneza u status kralja na 925. godinu u raspravi Tomislav, prvi hrvatski kralj (1879.), nakon čega su tu krajnju godinu počeli uzimati kao godinu njegove krunidbe.
Nada Klaić odbija mišljenje starije hrvatske historiografije o Tomislavovoj krunidbi te ističe da sama činjenica što mu papa Ivan X. u pismu daje naslov rex ne mora značiti da je hrvatski vladar bio i službeno okrunjen. Neven Budak slaže se s tim, smatrajući da je bila riječ o nastavku podizanja ugleda hrvatskih vladara koje je započelo davanjem naslova princeps Muncimiru. Rast Tomislavova ugleda bio je potaknut njegovim uspjesima u borbama protiv Bugara i Mađara. Premda, prema Budaku, nije bilo formalne krunidbe, on drži da se Hrvatsku otada može nazivati kraljevinom, jer su se i Tomislavovi nasljednici nazivali kraljevima, a i ustroj državnog uređenja odgovarao je ustroju kakav je bio uobičajen u kraljevinama. Ivo Goldstein također dokazuje da se u Tomislavovu slučaju ne može govoriti ni o kakvoj krunidbi te da je prvi ovjenčani hrvatski kralj Stjepan Držislav, a prvi formalno okrunjeni kralj tek Zvonimir.
Dok se godina krunidbe može tražiti u određenomu vremenskom rasponu zasnovanome na povijesnim izvorima, mjesto krunidbe posve je arbitrarno. Tomislavova krunidba na Duvanjskome polju utemeljena je na priči iz Ljetopis Popa Dukljanina o krunidbi Svetopeleka na tom polju, koji se u hrvatskoj redakciji naziva Budimir. Kukuljević je vjerovao da se u sačuvanoj priči o krunidbi Svetopeleka/Budimira na Duvanjskome polju krije sačuvana uspomena na krunidbu kralja Tomislava. Kukuljevićevu konstrukciju preuzeo je 1882. godine povjesničar Tadija Smičiklas (1843. – 1914.) u svojoj sintezi Poviest hrvatska nakon čega je Duvanjsko polje kao mjesto krunidbe kralja Tomislava ušlo u nacionalnu svijest.
Motivacija Rački je u vrijeme iznošenja svoje teorije 1871. godine smatrao da je važno pokazati da je Hrvatsko Kraljevstvo desetke godina starije od Ugarskoga, čime bi se argumentiralo povijesno pravo Hrvatske na autonomiju unutar zajedničkoga kraljevstva. Do njegove su teorije hrvatski povjesničari za prvoga hrvatskog kralja uzimali Stjepana I. Držislava, za kojeg je Toma Arhiđakon pisao da je dobio doznake kraljevske vlasti od Bizanta, negdje oko 971. godine. Rački 925. ne uzima za početak Hrvatskoga Kraljevstva, nego kao godinu preobrazbe države u višu kategoriju.
Zbog izvanjskih je razloga, također, u novim političkim okolnostima s početka 20. stoljeća bilo potrebno proslaviti tisućitu obljetnicu kraljevstva: Hrvati nisu bili zadovoljni položajem u novoj državi i htjeli su pokazati svoje težnje za autonomijom u zajednici koja bi okupljala sve Hrvate iz Kraljevine SHS. Cilj proslave bilo je jačanje nacionalne svijesti i izgradnja hrvatskoga nacionalnog identiteta. No proslavu su koristili i unitaristi, kojima je Tomislav poslužio kao simbol bratstva podanika kralja Aleksandra I. Karađorđevića.
Obilježavanje U kolovozu 1906. godine Emilij Laszowski Szeliga i Velimir Deželić stariji predložili su ostalim članovima Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« da se na tisućitu godišnjicu Hrvatskoga Kraljevstva (925. – 1925.) priredi velika hrvatska povijesna izložba iz svih krajeva Hrvatske.
Godine 1917. zabilježen je prvi spomen o gradnji spomen-crkve u Tomislavgradu u Bosni i Hercegovini, uz istodobnu izgradnju Tomislavovog doma. Spomen-crkva sv. Nikole Tavelića građena je od 1924. do 1940.
Ferdo Šišić rukopis svojega kapitalnog djela Povijest Hrvata u doba narodnih vladara završio je do 1917., ali je ono zbog manjka sredstava objavljeno tek po naredbi ministra prosvjete Svetozara Pribićevića kao »jubilarni spomenik na godinu 1925.«
Dana 8. svibnja 1925. godine započele su crkvene proslave u svim hrvatskim krajevima povodom proslave Dana katoličke omladine u slavu tisućite godišnjice hrvatskoga kraljevstva. Dana 31. svibnja iste godine 400 hodočasnika otputovalo je u Rim na veliko hrvatsko hodočašće kako bi obilježili spomen na uzdizanje Tomislava na kraljevsku čast. Prilikom toga, hodočasnici su poklonili papi Piju XI. skupocjeni spomen-kalež.
Središnja crkvena proslava tisućite obljetnice u Hrvatskoj održana je 21. lipnja 1925. godine na blagdan Presvetoga Srca Isusova svečanom misom u zagrebačkoj katedrali koju je predvodio zagrebački nadbiskup Antun Bauer (1856. – 1937.).
Tijekom 1925. godine održan je niz kulturnih i umjetničkih manifestacija u brojnim hrvatskim gradovima i selima, ali i šire na teritoriju nekadašnje Kraljevine SHS. Tom su prigodom podignuta brojna spomen-obilježja u čast kralja Tomislava, a njegovo je ime dobio velik broj ulica i trgova, uključujuči i Trg kralja Tomislava u Zagrebu koji je to ime dobio 1927. godine.
U obilježavanje proslave uključili su se i hrvatski umjetnici izradom svojih prikaza prvoga hrvatskog kralja. Hrvatski medaljar Ivo Kerdić izradio je za potrebe proslave i obilježavanja trećega sokolskog sleta značku i jednostranu plaketu s likom kralja Tomislava. Na medalji je prikazan hrvatski vladar en face, kako sjedi na prijestolju, u desnoj ruci drži žezlo u obliku križa, a u lijevoj jabuku. S lijeve i desne strane vladara stoje godine 910. i 925., a uz rub protiče natpis »TOMISLAV KRALJ HRVATA«.
Prvoga hrvatskog kralja prikazao je na plaketi i umjetnik Frane Cota (1898. – 1951.) koji ga je prikazao u profilu kako sjedi na prijestolju sa žezlom u desnoj, a jabukom u lijevoj ruci te štitom sa šahiranim grbom pored sebe.
Monumentalnu konjaničku skulpturu s prikazom kralja Tomislava na konju izradio je hrvatski kipar Robert Frangeš Mihanović (1872. – 1940.). Tomislava je tako prikazao kako ponosno jaše na konju u lijevoj ruci držeći jabuku, znak kraljevske moći, a u desnoj ravno žezlo s križem na vrhu, simbol stabilnosti i upravljanja narodom. Mač mu je zasukan oko pojasa simbolizirajući pritom njegov miroljubiv karakter. Konjanik je postavljen na kameni postament te dominira vizurom istoimenoga trga u Zagrebu. Skulptura i postolje konačno su postavljeni zajedno tek 1947. godine.
Proslave u Kraljevini SHS Bačka oblast thumb|desno|300px|Bačka oblast (zeleno) na karti Kraljevine SHS.
Subotica Zbog političkih nesuglasica u Subotici su održane tri proslave: gradska proslava 8. rujna 1925., proslava Bunjevačko-šokačke stranke i Nevena 20. rujna 1925. te proslava Katoličke Crkve i Vojvođanske pučke stranke 4. listopada 1925. godine.
Rimokatolička Crkva odbila je naredbu subotičkoga gradonačelnika Albe Malagurskoga o prisustvu svih religijskih zajednica na proslavi 8. rujna. Proslava Rimokatoličke Crkve imala je veći odaziv od proslave 8. rujna. Na drugoj proslavi, 20. rujna, na glavnome kolodvoru su od 7 do 8 sati ujutro čekani gosti, među kojima je bilo 300 pripadnika Hrvatskoga sokola iz Dalja, Osijeka, Vinkovaca i Vukovara. Potom je kroz Suboticu prošla povorka koju je činilo više tisuća osoba. Kretala se Ulicom Paje Kujundžića (danas Ulica braće Radić), Wilsonovom ulicom (danas Ulica Maksima Gorkog), Aleksandrovom ulicom (danas Korzo), Jelačićevom ulicom (danas Ulica Matka Vukovića), Preradovićevom ulicom sve do Trga kralja Tomislava. Ondje je u 10 sati održana misa, nakon koje je postavljena spomen-ploča. Kasnije je tijekom dana održana svečanost u hotelu Zlatno jagnje te akademija u kazališnoj dvorani.
Dubrovačka oblast thumb|desno|300px|Dubrovačka oblast (zeleno).
Babino Polje U mljetskomu mjestu Babino Polje proslava je održana 13. prosinca 1925. godine. Svečanost je započela dan ranije. Tada je na Brijegu pored kapelice Blažene Gospe postavljen spomenik kralju Tomislavu u obliku zdenca sa spomen-pločom. Povorka je idućega jutra u 9 sati s Brijega krenula na misu u crkvi sv. Vlaha. Nakon mise podignut je slavoluk ispred spomenika kralju Tomislava.
Blato U Blatu na Korčuli proslava je održana 31. prosinca 1925. U 10 sati održana je misa na staroslavenskom. Kasnije je povorka obišla Blato.Novo doba, 8. siječnja 1926., god. IX., br. 5., str. 6–7.
Brgat Dana 5. siječnja 1926. godine Narodna svijest izvijestila je da je tih dana u Brgatu pokraj Dubrovnika postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.
Cavtat U Cavtatu je 3. lipnja 1928. godine postavljena spomen-ploča kralju Tomislavu.
Čilipi U Čilipima, mjestu pokraj Cavtata, proslava je održana 16. listopada 1927. godine. Uzvanici su nosili svečanu i narodnu nošnju, a kuće su bile okićene hrvatskim trobojnicama. Ispred mjesne crkve blagoslovljen je barjak Hrvatske konavoske omladine. Nakon mise postavljena je spomen-ploča posvećena kralju Tomislavu.
Dubrovnik Proslava 1925. Vlasti su u Dubrovniku 10. studenoga 1925. godine. odbile prijedlog postavljanja spomen-ploče kralja Tomislavu na dubrovačkoj Pijaci kralja Petra jer je bilo planirano da se ondje postavi spomen-ploča u čast posjeta kraljevskoga para Dubrovniku. Proslava je održana 12. i 13. prosinca 1925. godine.
Dubrovnik je 12. prosinca bio okićen zastavama, a isti je dan u školama bio praznik (12. prosinca 1925. bila je subota; učenici su tada pohađali nastavu i subotom). Svečanost je započela u 15 sati s 21 hicem s Minčete. Siromasima je podijeljen kruh (običaj vezan za festu svetoga Vlaha). Po Dubrovniku i Gružu podijeljeno je 750 komada kruha težine s utisnutim slovom T u čast kralja Tomislava. Grad i Brsalje bili su svečano rasvijetljeni u 18 sati. Vojna glazba obišla je grad u 19 sati uz bakljadu. U Bondinu teatru održana je svečanost u 20 sati; započela je izvedbom trohimne koju je izvela Dubrovačka filharmonija. Održano je nekoliko predavanja nakon kojih je filharmonija izvela fantaziju iz opere »Nikola Šubić Zrinjski« Ivana pl. Zajca. Potom je izveden alegoričko-pjesnički prikaz »Duvanjsko polje« Zdenke Smrekar. Likovi se zovu Majka Hrvatska, Jadrankinja, Podravkinja, Posavkinja, Neretljanka, Vrbaskinja i Mirna istarska. Svečanost je završila potpurijem Slavenske pjesme.