Grupa Pasquino (također poznata kao Menelaj koji nosi tijelo Patrokla ili Ajant koji nosi tijelo Ahila) je skupina mramornih skulptura koje kopiraju helenistički brončani original, koji datira iz otprilike 200. – 150. pr. Kr. Poznato je najmanje petnaest rimskih mramornih kopija ove skulpture. Mnoge od ovih mramornih kopija imaju složenu umjetničku i društvenu povijest koja ilustrira stupanj do kojeg su improvizacijske "restauracije" rađene na fragmentima antičke rimske skulpture tijekom 16. i 17. stoljeća, u kojima su suvremeni talijanski kipari izrađivali originalne i često proizvoljne i destruktivne dodatke u nastojanju da zamijene izgubljene fragmente antičkih skulptura.The sculpture is one of three versions of the "Pasquino" discussed by Francis Haskell and Nicholas Penny, Taste and the Antique: The Lure of Classical Sculpture 1500–1900 (Yale University Press) 1981: 291–96, cat. no 72. "Pasquino"; Giovanna Giusti Galardi, The Statues of the Loggia Della Signoria in Florence: Masterpieces Restored 2002:45–51.

Jedna od najpoznatijih verzija kompozicije, iako toliko raskomadana i oštećena da je odnos na prvi pogled jedva prepoznatljiv,It was remarked upon as a matter of fact by Flaminio Vacca, Memorie... 1594, quoted in note 4, below; the identification as Menelaus with the dying Patroclus was made by Francesco Cancellieri, Notizie delle due famose statue di un fiume et di Patroclo dette volgarmente di Marforio et di Pasquino (Rome 1789), noted in Haskell and Penny 1981:291 note 2 je takozvani Pasquin, jedan od govorećih kipova Rima. Postavljen je na postolje 1501. i još uvijek nije restauriran. Verzija grupe, vjerojatno namijenjena predstavljanju drugih homerskih likova, dio je skulptura iz Sperlonge pronađenih 1957. godine.

Predmet Starorimske kopije izvorne grčke skulpturalne skupine prvi put su dokumentirane u Rimu oko 1500. Tijekom 16. stoljeća razni autori predložili su različite identifikacije za mrtvu figuru, uključujući Herkula, Geriona i Aleksandra Velikog. Bernhard Schweitzer u svom djelu Das Original der gennanten Pasquino-Gruppe iz 1936. identificira subjekta skupine kao Menelaja koji nosi tijelo Patrokla; međutim, ta je identifikacija dovedena u pitanje i subjekt Ajaksa koji nosi tijelo Ahila sada je široko prihvaćen za većinu rimskih kopija.

U slučaju vrlo fragmentirane grupe iz Sperlonge, većina znanstvenika slaže se da je ovdje namjera prikazati Odiseja kako nosi tijelo mrtvog Ahileja s bojnog polja izvan Troje (ili moguće Ajanta kako nosi tijelo), kao što ostale skulpture u ansamblu prikazuju scene iz priče o Odiseju.Following Andreae, with Hampe and Herrmann unconvinced, Herrmann, 276. See also Blanckenhagen, 102; Weiss, 117–124 identifies the pair as Aeneas and Lausus. Ovo je neobična tema, ne kod Homera, već ona koju spominje Ovidije ( Metamorfoze, 13, 282 i dalje) i uklapa se u ostatak programa.Blanckenhagen, 102 Ovdje je Odisej prikazan u svom najkonvencionalnije kreposnom obliku, demonstrirajući piete.

Grupa Loggia dei Lanzi lijevo|mini|Pasquinov fragment još uvijek prikazuje ratnikovu erodiranu ruku na mlohavom torzu. Cosimo I., veliki vojvoda Toskane, kupio je drevni mramorni ulomak koji prikazuje obezglavljeni torzo muškarca u oklopu koji podupire herojski golog umirućeg suborca ubrzo nakon što je otkriven u Vigni Antonija Vellija, pola rimske milje iza Porta Portese u Rimu."97. Mi ricordo che fuori della detta porta Portese mezzo miglio, dov'è la vigna di Antonio Velli, vi fu trovato un Pasquino sopra un piedistallo di tufa, con un Gladiatore, che gli muore in braccio; il detto Pasquino era mancante fino alla cintura, ma il Gladiatore sano : e quando venne il Duca Cosmo ad incoronarsi in Roma Gran Duca, lo comprò, per scudi cinquecento, e lo condusse a Fiorenza accompagnatolo con l'altro, che ebbe da Paolo Soderino, trovato nel Mausoleo di Augusto." Flaminio Vacca, Memorie... 1594; see also Rodolfo Amedeo Lanciani, The Ruins and Excavations of Ancient Rome: A Companion Book for Students 1897:547, noting Francesco Cancellieri, Notizie sulle statue di... Pasquino (Rome, 1779). Uz pristanak pape Pija V., odmah je odnesen u Firencu, gdje se pojavljuje u inventaru sastavljenom prilikom Cosimove smrti 1574.Haskell and Penny 1981:294-95 note 23. Projekt za dovršetak skraćenog torza figure "Ajax", koja je nedostajala iznad struka kada je pronađena prema Memorie (1594.) kipara i antikvara Flaminija Vacce, naručio je Ferdinando II .; "restauraciju" je izradio Pietro Tacca, a izveo Lodovico SalvettiLodovico Salvetti, like Tacca a former garzone in the studio of Giambologna, was a minor Florentine sculptor who worked as Tacca's assistant. prema Taccovom modelu, prema Filippu Baldinucciju.Baldinucci, Notizie dei professori del disegno... ii:168. Postavljen je u nišu na južnom kraju Ponte Vecchia . Gravura Paola Alessandra Maffeija iz 1704.Included in Maffei's Raccolta di statue antiche e moderne, plate xlii (Rome, 1704). pokazuje da je figura "Ajaxa" tada nosila kacigu mnogo jednostavniju od one razrađene neoklasične koju je Ricci pogrešno naveo na skulpturi, a koja se danas vidi na njoj. mini|Umanjena skulptura od terakote Juana Adána Morlána, kao Prijam koji podupire Hektorovo tijelo (Kraljevska akademija likovnih umjetnosti San Fernando, Madrid) Godine 1771. neoklasični umjetnik Anton Raphael Mengs uzeo je kalupe dijelova koje je smatrao uistinu drevnima (i stoga originalnima) ove skulpture i verzije u Palazzo Pitti (o kojoj će biti riječi u nastavku) te ih ponovno sastavio u gipsani model koji je trebao biti vjerniji rimskom originalu.Galardi 2002. Odnesena je na daljnji popravak 1798.After the Treaty of Tolentino (February 1797) Napoleonic agents were assessing all the public and noble collections of Italy to see which antiquities should be removed to Paris. Many of the antiquities of Naples were removed by ship to safety in Sicily by the Neapolitan Bourbons in exile. i ostala je u zaboravu, podvrgnuta daljnjim prilagodbama Stefana Riccija 1830-ih, sve dok konačno nije ponovno postavljena 1838. u Loggia dei Lanzi na Piazza della Signoria u Firenci.Haskell and Penny 1981:295-95; earlier discussions of placing it in the Loggia dei Lanzi had never been acted upon. Značajka koja još uvijek privlači najviše pažnje je beživotna viseća lijeva ruka figure "Ahila", naizgled iščašena, koja je zapravo bila dio restauracije Tacca-Salvetti."In fatti nel gruppo del Ponte Vecchio il torso della prima figura, ed il braccio sinistro della seconda è moderno." (Saggio istorico della Real galleria di Firenze (1779) vol. ii note xxxv to p. 20. Druge pogreške u restauraciji su podignuta lijeva noga nosača, podignuto desno koljeno Patrokla i nasipano tlo koje služi kao podloga.Pointed out by Erna Mandowsky, "Two Menelaus and Patroclus Replicas in Florence and Joshua Reynolds" The Art Bulletin 28.2 (June 1946:115–118) p. 115.

Druga Medicijeva skupina Druga verzija bila je dar firentinskog Paola Antonija Soderinija iz Rima 1570. godine.According to Flaminio Vacca, Memorie di varie antichità trovate in diversi luoghi della Città di Roma, 1594 (Haskell and Penny 1981:295). Navodno je pronađena u Augustovom mauzoleju.For Soderini's archaeological activities at the Mausoleum of Augustus, see Anna Maria Riccomini, "A Garden of Statues and Marbles: The Soderini Collection in the Mausoleum of Augustus" Journal of the Warburg and Courtauld Institutes 58 (1995, pp. 265–284) p. 281f. Identificirana kao Ajax, nalazi se u Cortile del Ajaco u Palazzo Pitti .

Daljnji fragmenti drugih rimskih kopija ove skupine pojavili su se tijekom 20. stoljeća,Bernhard Schweitzer listed all the fragments known as of 1936, in "Das Original des sogennanten Pasquino-Gruppe", on Abhandlungen der philologisch-historischen Klasse der sächsischen Akademie der Wissenshaften 43.4 (Leipzig) 1936:1ff; he reported the particular parts of the two Medici groups that are restorations. ali stroži i pažljiviji moderni kriteriji za restauraciju naveli su povjesničare da izbjegavaju pokušaje restauracije kao dovršene figuralne skupine, kao što su to prošli pojedinci pokušavali učiniti s Pasquino grupom.

Hadrijanova grupa Gavin Hamilton je 1769. godine iskopao pet fragmenata Pasquino grupe iz Hadrijanove vile. Ova skulptura bila je dio zbirke kopija grčkih remek-djela rimskog cara Hadrijana . Za razliku od drugih kopija, pokojnik na Hadrijanovoj kopiji ranjen je na leđima. To se tumači kao dokaz da je Hadrijanova kopija trebala predstavljati Menelaja i Patrokla, budući da Ilijada navodi da je ubijen udarcem u leđa. Ovi fragmenti nalaze se u Vatikanskim muzejima . Glava Menelaja izložena je u muzejskoj dvorani poprsja.

Izvori

Reference Andreae, Bernard Andreae, Bernard, review of Sperlonga und Vergil by Roland Hampe, Gnomon, Vol. 45, Issue 1 (February 1973), pp. 84–88, Verlag C.H.Beck, JSTOR Blanckenhagen, Peter H. von, review of Die Skulpturen von Sperlonga by Baldassare Conticello and Bernard Andreae, American Journal of Archaeology, Vol. 80, No. 1 (Winter, 1976), pp. 99–104, JSTOR Herrmann, Ariel, review of Sperlonga und Vergil by Roland Hampe, The Art Bulletin, Vol. 56, No. 2, Medieval Issue (Jun. 1974), pp. 275–277, JSTOR Weiss, H. Anne, "Odysseus at Sperlonga: Hellenistic Hero or Roman Foil?", in From Pergamon to Sperlonga: Sculpture and Context, Editors: Nancy Thomson De Grummond, Brunilde Sismondo Ridgway, 2000, University of California Press, , 9780520223271, google books

Kategorija:Spomenici u Firenci Kategorija:Kipovi ljudi