Župniče, imate li minutu?

Župniče, imate li minutu? je suvremena komedija s izraženom dramatskom i duhovnom dubinom

koja prati prvi dan, a simbolično i prvi unutarnji lom, mladoga župnika Ivana Marića u zagrebačkoj

gradskoj župi. Autorstvo predstave i priče pripada Nikolini Janji Paro, za dramaturgiju je odgovoran Josip Lulić.

Nakon oproštaja sa starijim i iskusnim župnikom Markom Glavašem, Ivan preuzima

ured, ključeve i odgovornost. U rukama drži bilježnicu punu planova, ideja i projekata kojima želi

oživjeti zajednicu. Vjeruje u pokret, dinamiku, nove formate, susrete, radionice i komunikaciju

prilagođenu vremenu.

No gotovo se odmah suočava sa stvarnošću župne svakodnevice. U njegov ured ulaze ljudi koji nisu

„projekt“, nego živa, često kontradiktorna i emotivno složena bića. Zvonimir, domoljub do

skrupuloznosti, ispituje je li molitva za Hrvatsku dovoljno čista ako mu misli odlutaju. Franz Josef,

samoprozvani grof i monarhist, brani hijerarhiju, red i povijesno dostojanstvo. Mare dolazi po ispriku

bez jasnog razloga, ali s dubokom potrebom da bude viđena. Jure, rođak, podsjeća da su krvne veze

često jače od pastoralnih pravila. Jurica zbunjeno promatra i postavlja jednostavna pitanja. Bakice Kata

i Vida miješaju baštinu s kolačima i recepte s tradicijom, ali nose srce zajednice. Sestre Amabilis i

Augustina unose toplinu, humor i jednostavnu mudrost, dok duhovnik diskretno otvara pitanje Ivanove

nutrine. Ivan pokušava organizirati radionicu o glagoljici, ali događaj se pretvara u kaotičnu raspravu

punu nesporazuma, sitnih taština i ideoloških sudara. Njegovi planovi ne dopiru do ljudi onako kako je

zamislio. Polako shvaća da ga nitko zapravo ne sluša ili da on ne sluša njih.

U unutarnjem rasapu, dok se glasovi likova pretvaraju u simboličnu kakofoniju njegovih misli, Ivan

dolazi do ruba. Bilježnica, simbol njegove kontrole, postaje teret. Tek kad prizna vlastitu nemoć i

izgovori: „Bože, predajem se“, dolazi do preokreta. Ne spektakularnog, nego tihog. U završnoj sceni,

bez govora i programa, Ivan jednostavno dolazi među ljude. Ne pokušava ih organizirati, nego ih sluša.

Shvaća da župa nije ono što on osmisli, nego ono što nastaje između njih. Nije projekt, nego odnos.

Nije plan, nego prisutnost. A stari župnik Marko, na kraju, potvrđuje temeljnu misao: priča ima

početak, ali kraj ne piše uvijek onaj koji započinje.

Uloge Središnji lik, Ivan Marić, nosi u sebi napetost između idealizma i potrebe za kontrolom. On nije

negativan lik – naprotiv, on je iskren, inteligentan i pun želje da učini dobro. Međutim, njegova

energija proizlazi iz uvjerenja da se zajednica može oblikovati planom. Bilježnica koju stalno nosi

simbol je njegova mentalnog svijeta: sve mora biti zapisano, organizirano, strukturirano. U početku je

siguran u sebe, ali ne iz oholosti nego iz uvjerenja da zna što je potrebno. Njegov slom nije posljedica

tuđeg neprijateljstva, nego sudara između očekivanja i stvarnosti.

Zvonimir Horvat u prvi mah djeluje kao karikatura domoljuba, ali postupno postaje jedan od

emocionalno najdubljih likova. Njegova potreba za redom i granicama zapravo skriva osobnu traumu i

osjećaj gubitka. Domovina mu nije ideologija, nego sidro. On se drži struktura jer se boji kaosa. Njegov

sukob s Franzom nije samo politički, nego egzistencijalni, obojica traže pripadnost, ali u različitim

simbolima.

Franz Josef Maria Leopold Ignaz von Windisch-Graetz-Erdődy-Andrassy de Tolna je teatralan,

ali duboko tragičan lik. Njegovo inzistiranje na titulama i jeziku skriva ranjivost. Monarhija za njega

nije politički sustav, nego izgubljeni osjećaj doma. On živi u simbolima jer mu stvarnost nije dovoljna.

U prizoru sjećanja na Zvonimirovu sestru otkriva se njegova krhkost. On je čovjek koji je volio i

izgubio, ali je svoju bol presvukao aristokratskom maskom.

Samoproglašeni grof. Voli red, hijerarhiju i povijest.

Sestre Amabilis i Augustina donose ravnotežu. Amabilis je spontanost, radost i duhovita iskrenost.

Augustina je razboritost i smirenost. Njihov odnos, obilježen sestrinskom poviješću i humorom,

pokazuje kako se svetost i smijeh ne isključuju. One su kontrapunkt Ivanovoj prenapetosti. Njihova

jednostavna rečenica „Samo budi tu“ razotkriva srž problema.

Njih dvije su rođene sestre.

Mare Žižić je figura povrijeđene taštine. Ona reagira prije nego što razumije. U njezinoj dramatizaciji

skriva se strah od nevidljivosti. Ona želi potvrdu, a ne ispriku. Njezin temperament unosi mediteransku

živost i istodobno razotkriva koliko lako osobne nesigurnosti postaju „crkveni problemi“.

Dalmatinka, dolazi samo ponekad u župu. Ne voli baš ni Zagreb ni župu, ali joj je stalo da ju se

pohvali, vidi i primijeti. Ona je pomalo čudna, neprestano traži ispriku, zbuni čovjeka za čas.

Jure Marić predstavlja mentalitet rodbinskog privilegija. On nije pokvaren, ali jest pragmatičan. U

njegovu liku vidi se kako zajednica lako postaje produžetak obiteljskih mreža.

Hercegovac, rođak mladog župnika Ivana.

Jurica je gotovo metafizički lik. On dolazi, promatra i odlazi. Njegova pitanja su jednostavna, ali

razoružavajuća. On simbolizira pogled izvana, pogled koji vidi ono što unutarnji akteri ne vide.

Jurica je na izvana zbunjen, izgubljen pomalo nenormalan lik, jako je znatiželjan te zbog znatiželje

često ispadne čudak. Jako ga zanima novi župnik, želi ga upoznati, ali ima strah od upoznavanja novih

ljudi.

Kata i Vida su na prvi pogled komični reljef, ali zapravo predstavljaju stabilnost zajednice. One ne

razumiju teološke rasprave, ali razumiju prisutnost. Njihova religioznost je konkretna i prizemljena.

One su podsjetnik da vjera ne živi u konceptima nego u svakodnevici.

Stare priprosta bakice koja su godinama u župi. Često mole krunicu. Vole doći u crkvu na druženje,

stalno su zajedno.

Duhovnik je savjest komada. Njegove rečenice režu, ali bez agresije. On postavlja pitanje koje nitko

drugi ne postavlja: moli li Ivan ili samo radi? Njegova funkcija je razotkrivanje duhovne gladi.

Duhovnik je tiha prisutnost svećeniku Ivanu na predstavljanju knjige. Došao je kao podrška koja

najprije sve promatra sa strane. Toliko dobro poznaje Ivana da odmah vidi u čemu je stvar, proniče ga.

Josipa Jazbec je tiha svetost. On ne polemizira, on posprema. U svijetu glasnih ideologija, on djeluje.

Voditeljica čitača u župi. Ponizna je i jako dobrog srca. Stalo joj je da joj župa bude mjesto rasta u

vjeri, ali i mjesto zajedništva. Često je glas savjesti. Na susretu čitača ju pogodi ponašanje i govor

mnogih vjernika te jednostavno ne može ostati ravnodušna. Velika je vjernica, oličenje dobrote i

primjera. Stoga želi da svi imaju više osjećaja za župu, te da manje ogovaraju župnika.

Jadranka i Krišna uvode element univerzalnosti. Krišnina rečenica o selu koje hrani tužnog svećenika

univerzalna je parabola: zajednica brine kad vidi tugu, bez obzira na kulturu.

Krišna je Nepalac koji donosi hranu novom župniku. Već je duže u Zagrebu pa već nešto poznaje

engleskog jezika, a i par riječi hrvatskog.

Jadranka je kuharica u župi koja vrluda posvuda. Jako je opuštena, malo radi, malo ne radi. Voli

gledati serije, te često pola radnog vremena potroši upravo na tome.

Žarko Golik je poznati književnik koji je objavio knjigu. Ponosan je na svoje djelo. On je Ivanov

prijatelj, no ne podnosi baš priprost puk. Često je okružen učenjacima i gubi kontrolu na predstavljanju

knjige. Ne može podnijeti da njegovo djelo nije bolje vrednovano te prekida predstavljanje knjige.

Njegov lik primjer je visokoobrazovanih ljudi koji na crkvu gledaju ponajviše kao kulturnu baštinu.

Ivica Tomašević na izgled djeluje kao ikona zbunjenosti. Nestrpljiv je te ne podnosi da mu netko

pametuje. Odrješit je na riječima. Žali za don Glavašom. On je zapravo ikona čovjeka koji namjerno

radi scene novom župniku jer ga ne može prihvatiti. Veže se za ljude, te jednostavno ne može prihvatiti

da je došao novi župnik u župu.

Izvori

Vanjske poveznice Vanjska poveznica https://biskupija-sisak.hr/predstava-zupnice-imate-li-minutu-izvedena-u-katedralnoj-zupi/ https://www.facebook.com/share/p/1DX4tbLoRS/ https://www.glas-koncila.hr/izazov-svecenickih-premjestaja-na-kazalisnim-daskama-zupa-nije-zupnik-nego-duhovno-zdanje-koje-grade-svi-zupljani/

Kategorija:U izradi