Volterra (etrušćanski: Velathri, latinski: Volaterrae) je gradić s 9362 stanovnika (zaključno s 31. prosinca 2025.) u talijanskoj pokrajini Pisa, u regiji Toskani. Sjedište je Volterrske biskupije.

Sa svojom spektakularnom okolinom, grad se smatra jednim od najljepših u Toskani. Zbog toga je Gradsko središte i kulturni krajolik Volterre od 2006. godine na popisu kandidata za upis na UNESCO-ov popis svjetske baštine.Volterra: Historical City and Cultural Landscape, World Heritage Site Submission, UNESCO, 6. siječnja 2006. Pristupljeno 15. rujna 2026.

Zemljopisne odlike mini|lijevo|Pogled iz Volterre na okolni kulturni krajolik. mini|lijevo|Pogled na središte grada iz zraka. Volterra je smještena u brdima obronaka sjevernih Apenina, sjeverozapadno od Siene, oko 50 km južno od glavnog grada pokrajine, Pise, i i 30 kilometara od Sredozemnog mora.

Srce modernog grada leži osamljeno na 552 metra visokom grebenu (Piano di Castello) iznad doline rijeke Cecina (Val di Cecina), usred neplodnog, surovog krajolika brda. Stijene i siparne padine rezultat su stoljeća erozije. Područje Le Balze u sjeverozapadnoj Volterri pruža izvrstan primjer ovog fenomena.

Povijest mini|lijevo|Rimsko kazalište i etruščanske zidine. Volterra se može pohvaliti dugom poviješću. Piano di Castello odgovara gradskoj akropoli iz vrlo napredne faze željeznog doba (kraj 8. stoljeća pr. Kr.). Grad je nastao u 4. stoljeću prije Krista spajanjem nekoliko malih etruščanskih naselja (villanovske nekropole Ripaie i Guerruccia), čije se postojanje može pratiti do 7. stoljeća prije Krista. Etruščani su izgradili sedam kilometara dug prstenasti zid i nazvali sada ujedinjeni grad Velathri. Velathri je bio jedan od 12 gradova etruščanske federacije, koji je 205. pr. Kr. pružio podršku Rimljanima za vrijeme Drugog punskog rata. Grad je oko 80. - 81. pr. Kr. dobio status rimskog civitasa kao municipij Volaterrae nakon građanskog rata između Gaja Marija i Sule.

Nakon što je u 5. stoljeću postala sjedište biskupije s vlastitom biskupijom, Volterra je bila glavni grad gastaldata pod Langobardima. Od 12. stoljeća grad je postao neovisna srednjovjekovna komuna. Tada dolazi do došlo do značajnog procesa reorganizacije urbane strukture koji je gradu dao gotovo konačnu konfiguraciju s gradskim trgom (Piazza del Popolo), vijećnicom (Palazzo dei Priori) i katedralom, čiju fasadu Vasari pripisuje Nicoli Pisanu.

Volterra je od 1361. potpala pod vlast firentinske dinastije Medici. Lovre Veličanstveni je između 1470. i 1475. dao izgraditi tvrđavu, jednu od najimpozantnijih vojnih građevina renesanse, koja je naknadno spojena s postojećim utvrdama kako bi nastao impozantni fortifikacijski kompleks.

U Volterri su rođeni: Persije (34.-62.), rimski pjesnik etrurskog porijekla Sveti Lino, drugi papa, nasljednik svetog Petra, od 67. do 76. godine. maniristički slikar Daniele da Volterra (1509.–1566.).

Nakon propadanja tijekom srednjeg vijeka i renesanse, ručni rad s alabasterom ponovno je počeo cvjetati u 17. stoljeću i znatno se razvio u sljedećem stoljeću, zahvaljujući vještim obrtnicima koji su reproducirali klasična djela, a koji su ovaj materijal učinili poznatim diljem svijeta svojom visokokvalitetnom proizvodnjom.

Volterru je opsluživala zupčasta željeznica Saline di Volterra–Volterra od 1912. do 1958. godine.

Znamenitosti mini|lijevo|200px|Palazzo dei Priori Arhitektonski i umjetnički ostaci iz raznih razdoblja svjedoče o bogatom postojanju i značaju grada. Međutim, neke od etruščanskih nekropola i srednjovjekovnih crkvenih zidina podlegle su eroziji u prošlosti. Najveće znamenitosti Volterre su kružni grobovi iz 6. st. pr. Kr. sa svodovima oko centralnog stupa, te ostatci etruščanskih zidina, dozidanih tijekom 4. i 3. st. pr. Kr., s dvaju etrursko-rimskih gradskih lučnih vrata, Porta all'Arco i Porta Diana.

Izvan srednjovjekovne Porta Fiorentine nalazi se Rimsko kazalište, izgrađeno za vrijeme vladavine cara Augusta. Iz sjedala, koje prima otprilike 2000 ljudi, može se vidjeti djelomično rekonstruirani zid pozornice. Kupelji smještene ispod kazališta datiraju iz kasnijeg razdoblja.

Pored toga znamenite su i romanička katedrala Santa Maria Assunta iz ranog 12. stoljeća, s kasetiranim stropom i štukaturnim stupovima koji imitiraju granit, kao i brojnim umjetnički značajnim namještajem. Uz nju je i osmerokutni romanički baptisterij iz 1283. s renesansnim krstionicom Andree Sansovina, ali i Palazzo dei Pretorio iz 13. st., koja je nastala kao privatna palača i stambeni toranj iz 12. i 13. stoljeća, te toranj Torre del Porcellino, koji je služio kao zatvor. Fortezza Medicea (Utvrda Medicci) iz 1470-ih je također bila zatvor, a danas je u njoj znameniti restoran. Najslikovitija je gotička Palazzo dei Priori koji je jedna od najstarijih općinskih palača u Toskani. Konačno, Palazzo Incontri-Viti je među najveličanstvenijim građevinama Volterre.

Među crkvama koje treba spomenuti su: romanička Crkva sv. Aleksandra, kasnoromanička Crkva sv. Mihovila, kao i crkve sv. Franje, sv. Lina i sv. Girolama sa slikama i skulpturama firentinske škole.

U gradu se nalazi i Muzej etruščanske umjetnosti Guarnacci u Palazzo Desideri Tangassi s kolekcijom od 600 pogrebnih urni.

Od posebne je važnosti zbirka Pinakoteke (Pinacoteca Comunale di Volterra), osnovane 1905., koja se od 1982. godine nalazi u palači Minucci-Solaini, a koja uključuje poznatu sliku „Skidanje s križa” (1521.), remek-djelo slikara Rossa Fiorentina, te najvažnija djela Taddea di Bartola, Domenica Ghirlandaia i Luce Signorellija, koja živo ilustriraju umjetničke utjecaje iz Pise, Firence i Siene.

U travnju 2003. godine u kuli Palazzo Minucci-Solaini otvoren je i Ekomuzej alabastera, koji predstavlja povijest vađenja i obrade alabastera od antike do danas.

Gospodarstvo

Volterra je poznata kao centar u kom se kopa alabaster i od njega proizvodi umjetničke keramike, kao i po proizvodnji soli.

Gradovi prijatelji

Volterra ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima; Mende, Francuska Wunsiedel, Njemačka Sandomierz, Poljska

Izvori

Vanjske poveznice

Službena stranica grada Volterra na portalu Encyclopædia Britannica

Kategorija:Općine u Toskani Kategorija:Drevni gradovi u Italiji Kategorija:Etruščanski arheološki lokaliteti Kategorija:Preliminarni popis mjesta svjetske baštine u Italiji