Diplopanax vietnamensis Aver. & T.H.Nguyên vazdazeleno je stablo iz porodice tupelovki (Nyssaceae), prirodno rasprostranjeno u Vijetnamu. Leonid V. Averyanov i Nguyễn Tiến Hiệp opisali su ga 2002. godine u časopisu Novon. Vrsta je otkrivena u planinskim šumama južnog Vijetnama i druga je danas živuća vrsta roda Diplopanax. Kew je prihvaća kao samostalnu vrstu i njezin prirodni areal navodi kao Vijetnam.Kew, pristupljeno 20. rujna 2026.
Opis Stablo je visoko 15–25 m. Grančice su gole, a listovi su pri vrhovima izboja gusto i spiralno raspoređeni pa mogu izgledati gotovo pršljenasto. Listovi su jednostavni, kožasti, cjelovita ruba, goli i sjajnozeleni; peteljke su duge 1,5–3 cm. Plojka je usko obrnuto jajolika, eliptična do duguljasto lancetasta, duga 8–18 cm i široka 3–6 cm, s usko klinastom bazom i kratko ušiljenim, zaobljenim vrhom.
Cvatovi su pazušni, ali se zbog položaja često doimaju gotovo vršnima. Jednostavni su, nerazgranati i klasoliki, dugi 5–8 cm, a njihova je os gusto prekrivena kratkim priljubljenim bijelim dlačicama. Cvjetovi su sjedeći, pravilni i peteročlani, 10–12 mm u promjeru, žućkastobijeli i mirisni. Čaška ima pet zubaca, latica je pet, a prašnika je 10. Latice su čvrste do kožaste, s vrhovima povijenima prema unutra i dlakavim zadebljanjem na unutarnjoj strani pri bazi.
Plodnica je podrasla i jednolokularna, izvana gusto obrasla sitnim priljubljenim bijelim dlačicama. Vrat tučka je jedan, stožast i prema bazi dlakav; oko njegove baze nalazi se pet debelih dvorežnjevitih izbočina cvjetnog diska. Plod je nalik koštunici, približno 3–4 cm dug i 1,6–2 cm širok, s vrlo tvrdim i trajnim drvenastim endokarpom. Diplopanax vietnamensis, a New Species of Nyssaceae from Vietnam: One More Living Representative of the Tertiary Flora of Eurasia, pristupljeno 20. rujna 2026.
Rasprostranjenost i stanište Izvorni opis temelji se na biljkama iz planinskih predjela provincije Kon Tum u južnom Vijetnamu. Vrsta raste u vlažnim vazdazelenim širokolisnim planinskim šumama, osobito na grebenima i planinskim vrhovima, na približno 1000–2500 m nadmorske visine. Podloge su uglavnom silikatni pješčenjaci, graniti i gnajsevi. Ponekad može biti važan sastojak gornjeg sloja sekundarne šume. Cvate od ožujka do svibnja.
Tipski primjerak L. Averyanov & N.T. Hiep VH 596 prikupljen je 9. ožujka 1995. na sjevernoj padini planinskog masiva Ngọc Linh, na 2380 m. Holotip se čuva u HN-u, a izotipovi u AUU-u, LE-u, MO-u i P-u. Herbarij LE danas ima digitaliziran izotip s izvornom terenskom etiketom; na njoj je zabilježeno stablo visoko oko 20 m sa žućkastim, ugodno mirisnim cvjetovima.Herbarium LE, pristupljeno 20. rujna 2026.
Sistematika i povijest
Vrsta se od D. stachyanthus lako razlikuje kraćim i nerazgranatim cvatovima, njihovom gustom dlakavošću, većim žućkastobijelim cvjetovima te s pet izraženih dvorežnjevitih izbočina na cvjetnom disku. D. stachyanthus ima znatno dulje, razgranate cvatove, manje žute cvjetove i gladak disk bez tih izbočina.
Averyanov i Nguyễn (2002.) prenijeli su tadašnje gledište prema kojem bi rod Diplopanax i fosilni Mastixicarpum mogli biti kongenerični. Manchester i Collinson (2019.) ponovno su istražili tipsku vrstu Mastixicarpum crassum i zaključili da se Mastixicarpum treba zadržati kao zaseban rod, premda su mnogi europski fosili koji su mu ranije pripisivani zapravo predstavnici roda Diplopanax.ref name="Acta ">Fruit morphology, anatomy and relationships of the type species of Mastixicarpum and Eomastixia (Cornales) from the late Eocene of Hordle, southern England, pristupljeno 20. rujna 2026.</ref>
Sinonimi Kew za Diplopanax vietnamensis trenutačno ne navodi sinonime; ime je prihvaćeno upravo kao Diplopanax vietnamensis Aver. & T.H.Nguyên, prvi put objavljeno u Novon 12: 435 (2002). Izvori
Kategorija:Diplopanax