mini|Židovsko-aramejski rukopis Starog zavjeta (Ponovljeni zakon 14:4-19) iz Kairske genize. Kairska geniza zbirka je od oko 400 000 fragmenata židovskih rukopisa i fatimidskih administrativnih dokumenata koji su se čuvali u genizi ili skladištu sinagoge Ben Ezra u Fustatu ili Starom Kairu u Egiptu. Rukopisi obuhvaćaju cijelo razdoblje bliskoistočne, sjevernoafričke i andaluzijske židovske povijesti između 6. i 19. stoljeća nove ere i čine najveću i najraznolikiju zbirku srednjovjekovnih rukopisa na svijetu.
Tekstovi iz Genize napisani su na raznim jezicima, posebice hebrejskom, arapskom i aramejskom, uglavnom na pergamentu i papiru, ali i na papirusu i tkanini. Osim što sadrži židovske vjerske tekstove poput biblijskih, talmudskih i kasnijih rabinskih djela (neka od nijh pisana izvornim rukama autora), Geniza daje detaljnu sliku gospodarskog i kulturnog života mediteranske regije, posebice tijekom 10. do 13. stoljeća.
Rukopisi iz kairske Genize sada su podijeljeni među brojnim knjižnicama poput Knjižnice Sveučilišta u Cambridgeu, Američkog židovskog teološkog sjemeništa Amerike, Knjižnice Johna Rylandsa, Bodleianske knjižnice, Katz centra za napredne judaističke studije Sveučilišta u Pennsylvaniji, Britanske knjižnice, Mađarske akademije znanosti, Ruske nacionalne knjižnice, Knjižnice Younesa i Soraye Nazarijana na Sveučilištu u Haifi i brojne privatne zbirke diljem svijeta. Većina ulomaka potječe iz genize sinagoge Ben Ezra, ali dodatni ulomci pronađeni su na mjestima iskapanja u blizini sinagoge i na groblju Basatin istočno od Starog Kaira. Suvremene zbirke rukopisa iz kairske Genize uključuju neke stare dokumente koje su kolekcionari kupili diljem Egipta u drugoj polovici devetnaestog stoljeća.Goitein, Shelomo Dov. A Mediterranean Society: The Jewish Communities of the Arab World as Portrayed in the Documents of the Cairo Geniza. 6 vols. Berkeley: University of California Press, 1967–1993. .
Otkriće
U 1890-ima, geniza je bila prostorija bez prozora i vrata dostupna iz galerije sinagoge Ben Ezra penjanjem ljestvama do otvora u zidu.Soskice (2009) pp. 246-251 (photo of the opening in the wall at p. 251). Ta relativno velika prostorija bila je ispunjena rukopisima i tiskanim knjigama ubačenim kroz otvor tijekom više stoljeća i u različitim stadijima očuvanosti, ponekad zalijepljenih jedna za drugu, prekrivenih prašinom i djelomično uništenih kukcima. Do kraja 19. stoljeća neki su papiri ukradeni, najvjerojatnije su to učinili službenici sinagoge kako bi ih prodali turistima kao suvenire.
Prvi Europljanin koji je primijetio zbirku bio je Simon van Gelderen (praujak njemačkog pjesnika Heinricha Heinea), koji je posjetio sinagogu Ben Ezra i izvijestio o kairskoj genizi 1752. ili 1753. godine. Godine 1864. etnograf i pisac Jacob Saphir posjetio je sinagogu i dva dana istraživao genizu. Premda nije identificirao nijedan značajan rukopis, pretpostavio je da bi se u njoj mogli nalaziti potencijalno vrijedni spisi.Ghosh (1992), p. 83. Nakon velike obnove sinagoge, židovski kolekcionar knjiga Elkan Nathan Adler bio je prvi Europljanin koji je ušao u samu genizu 1896. godine te je od službenika kupio vreću punu drevnih rukopisa, no istraživači u Engleskoj u početku im nisu pridavali poseban značaj.
Godine 1896. škotske znanstvenice i sestre blizanke Agnes S. Lewis i Margaret D. Gibson vratile su se iz Egipta s fragmentima iz genize koje su smatrale zanimljivima te ih pokazale Solomonu Schechteru, „njihovom neodoljivo znatiželjnom rabinskom prijatelju” s Cambridgea.Soskice (2009), p. 220. Schechter, koji je već znao za genizu ali nije bio svjestan njezina značaja, odmah je prepoznao važnost tog materijala. Uz financijsku pomoć svojeg kolege i prijatelja Charlesa Taylora, Schechter je otputovao u Egipat gdje je uz pomoć glavnog rabina razvrstao i iznio veći dio sadržaja prostorije genize.Ghosh (1992), pp. 88ff. Agnes i Margaret pridružile su mu se na putu za Sinaj (bio je to njihov četvrti posjet u pet godina), a on im je pokazao prostoriju koju je Agnes opisala kao „jednostavno neopisivu”.
Egiptolog grof Riamo d'Hulst otkrio je da se Schechter, koji je radio sam, morao ograničiti na već heraklovski zadatak pregledavanja materijala unutar genize te da nije u potpunosti dovršio taj pothvat, niti se pozabavio ogromnom količinom rukopisa pohranjenih na otvorenom u dvorištu sinagoge tijekom obnove sinagoge od 1889. do 1892.Glickman (2012), pp. 88-90. Taj materijal je dijelom također potjecao iz genize. Grof d'Hulst u svojim je bilješkama napisao da je veći dio dvorišta bio prekriven dokumentima u visini od jednog metra. Velik dio tog materijala je nakon obnove ostavljen na otvorenom, a d'Hulst je vodio gotovo dvomjesečna iskapanja okolnog terena. Do svibnja 1898. uspio je poslati u Bodleiansku knjižnicu 16 velikih vreća punih rukopisa.
Zbirka danas Fragmenti iz Genize danas su pohranjeni u brojnim knjižnicama diljem svijeta. Zbirka Taylor-Schechter u Cambridgeu uvjerljivo je najveća pojedinačna zbirka s gotovo 193 000 fragmenata odnosno 137 000 kataložnih jedinica. Knjižnica Židovskog teološkog sjemeništa u New Yorku čuva još oko 43 000 fragmenata. Sveučilišna knjižnica John Rylands u Manchesteru posjeduje zbirku od više od 11 000 fragmenata, koja se trenutačno digitalizira i objavljuje u mrežnom arhivu. Bodleianska knjižnica Sveučilišta u Oxfordu čuva zbirku od 25 000 listova iz genize.
Westminster College u Cambridgeu čuvao je 1700 fragmenata koje su Lewis i Gibson pohranili 1896. godine. Godine 2013. dvije knjižnice u Oxbridgeu, Bodleianska knjižnica u Oxfordu i Sveučilišna knjižnica u Cambridgeu udružile su se kako bi prikupile sredstva za kupnju Westminsterske zbirke (sada preimenovane u zbirku Lewis-Gibson) nakon što je stavljena na dražbu za 1,2 milijuna funti. Ovo je prvi put da su dvije knjižnice surađivale u ovakvom nastojanju prikupljanja sredstava.
Sadržaj i značaj
Mnogi fragmenti pronađeni u Kairskoj genizi mogu se datirati u prvih nekoliko stoljeća drugoga tisućljeća, a među njima se nalazi i znatan broj starijih spisa, kao i određeni broj dokumenata iz 19. stoljeća. Rukopisi u genizi obuhvaćaju svete i vjerske tekstove, ali i velik broj svjetovnih zapisa. Građa genize sadržava vrlo raznolike vrste tekstova. Među književnim fragmentima najzastupljenije su kategorije liturgijskih tekstova, biblijskih i srodnih tekstova te rabinske književnosti. Sačuvani su i filozofski, znanstveni, mistični i jezikoslovni tekstovi. Među neknjiževnom građom nalaze se pravni dokumenti i privatna pisma. Pronađene su i školske vježbe, trgovačke knjige te različite vrste zapisa židovskih općina.
Uobičajena praksa s genizot (množina od „geniza”) bila je povremeno uklanjanje njihova sadržaja i pokapanje na groblju. Mnogi od tih dokumenata napisani su na aramejskom jeziku hebrejskim pismom. Budući da su Židovi hebrejski jezik smatrali Božjim jezikom a hebrejsko pismo doslovnim Božjim zapisom, tekstovi se nisu smjeli uništiti čak ni dugo nakon što su ispunili svoju prvotnu svrhu. Židovi koji su pisali građu pohranjenu u genizi poznavali su kulturu i jezik tadašnjega društva. Dokumenti su dragocjen izvor podataka o tome kako se u tom razdoblju govorio i razumio kolokvijalni arapski jezik. Oni također pokazuju da su židovski sastavljači tih dokumenata bili dio tadašnjega društva: bavili su se istim zanimanjima kao njihovi muslimanski i kršćanski susjedi, uključujući poljoprivredu, te su kupovali, prodavali i unajmljivali nekretnine.
Važnost ove građe za rekonstrukciju društvene i gospodarske povijesti razdoblja između 950. i 1250. jest iznimna. Židovski povjesničar Shelomo Dov Goitein izradio je kazalo za to razdoblje koje obuhvaća oko 35 000 osoba. Među njima je bilo oko 350 »istaknutih osoba«, među kojima su bili Majmonid i njegov sin Abraham, te 200 »poznatijih obitelji«, kao i spomeni 450 zanimanja i 450 različitih proizvoda. Identificirao je građu iz Egipta, Palestine, Libanona, Sirije (iznenađujuće, ne i Damaska ili Alepa), Tunisa, Sicilije, pa čak i zapise o trgovini s Indijom. Spominju se gradovi od Samarkanda u srednjoj Aziji do Seville, te od Sidžilmasе u Maroku na zapadu do Adena na jugu i Carigrada na sjeveru. Od europskih gradova nisu zastupljeni samo sredozemni lučki gradovi poput Narbonnea, Marseillea, Genove i Venecije, nego se povremeno spominju čak i Kijev i Rouen.Goitein. A Mediterranean Society, vol. 1, p. 23.
Posebno su značajni različiti zapisi o isplatama nadnica radnicima za održavanje građevina i slične poslove. Oni čine daleko najveću sačuvanu zbirku podataka o nadnicama u islamskom svijetu ranoga srednjeg vijeka, unatoč teškoćama u tumačenju navedenih novčanih jedinica i drugih elemenata. Od 1930-ih, kada su taj aspekt zbirke počeli istraživati uglavnom francuski znanstvenici, ti se zapisi redovito navode u raspravama o srednjovjekovnom islamskom gospodarstvu.
Mnogi predmeti u Kairskoj genizi nisu cjeloviti rukopisi, nego fragmenti koji se sastoje od jednog ili dvaju listova, a mnogi su i sami oštećeni. Slično tome, stranice pojedinoga rukopisa često su se razdvojile, te nije neobično pronaći stranice istoga rukopisa pohranjene u tri ili četiri različite suvremene knjižnice. S druge strane, neknjiževni su zapisi s vremenom često izgubili svoju vrijednost te su ostavljani u genizi dok su još bili manje-više cjeloviti.
Građa obuhvaća golem broj tekstova, uključujući mnoge dijelove židovskih vjerskih spisa, pa čak i fragmente Kurana. Za znanstvenike su osobito zanimljivi neki nepotpuni rukopisi izvornoga hebrejskog teksta Knjige Sirahove. Solomon Schechter pronašao je i dva fragmenta Damašćanskoga dokumenta, čiji su drugi fragmenti poslije pronađeni među svitcima s Mrtvoga mora u Kumranu.
Kairska geniza sačuvala je više od 2500 fragmenata povezanih s medicinom uključujući judeoarapske prijevode grčkih i arapskih medicinskih rasprava, izvorna djela, recepte, bilješke ljekarnika i osobne bilješke liječnika. Ti dokumenti pružaju rijedak uvid u praktične aspekte židovske medicine, a obuhvaćaju teme poput bolesti očiju, kožnih bolesti, oralne higijene, ginekologije i sezonskih bolesti. Jedan od fragmenata sadržava inačicu djela Kitāb al-Mustaʿīnī Jonaha ibn Biklārisha, priručnika o lijekovima napisanoga za dvor dinastije Hud u Zaragozi.
Neknjiževna građa, koja uključuje sudske dokumente, pravne spise i prepisku lokalne židovske zajednice (poput Pisma karaitskih starješina iz Aškelona) nešto je manjeg opsega, ali je i dalje impresivna. Goitein je njezin opseg procijenio na »oko 10 000 predmeta različite duljine, od kojih je 7000 samostalnih cjelina dovoljno velikih da se mogu smatrati dokumentima povijesne vrijednosti. Samo je polovica njih sačuvana u cijelosti.«Goitein. A Mediterranean Society, vol. 1, p. 13
Broj dokumenata koji su se tijekom godina odlagali u genizu mijenjao se. Primjerice, između 1266. i približno 1500. bilo ih je manje kada se većina židovske zajednice preselila na sjever u sam grad Kairo, dok je broj porastao oko 1500. nakon povećanja lokalne zajednice dolaskom izbjeglica žrtava pogroma uglavnom iz Španjolske. Oni su u Kairo donijeli nekoliko dokumenata koji su bacili novo svjetlo na povijest Hazarskoga Kaganata i Kijevske Rusi, među kojima su Hazarska korespondencija, Schechterovo pismo i Kijevsko pismo. Geniza je ostala u uporabi sve dok je zapadni znanstvenici zainteresirani za njezinu građu nisu ispraznili.
Najstarija poznata kopija sirijskoga djela Obrana patrijarha Timoteja pred kalifom al-Mahdijem fragment je arapskoga prijevoda iz Kairske genize datiran oko 1100. godine.
Židovski bankari u Starom Kairu koristili su sustav dvojnoga knjigovodstva koji prethodi svim do tada poznatim primjerima uporabe takva sustava u Italiji. Njihovi zapisi iz 11. stoljeća sačuvani su među dokumentima Kairske genize."Medieval Traders as International Change Agents: A Comment". Michael Scorgie, The Accounting Historians Journal, Vol. 21, No. 1 (June 1994), pp. 137–143