Finska (fin. Suomi), službeno Republika Finska (fin. Suomen tasavalta, šve. Republiken Finland) je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu. Finska ima granice sa Švedskom, Norveškom i Rusijom. Ålandski otoci su, uz jugozapadnu obalu, pod Finskom vrhovnom vlašću, ali uživaju ekstenzivnu autonomiju.
Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj s mnogo jezera. Ima 187.888 jezera (većih od 500 m²) te 179.584 otoka. Rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio se Helsinki, glavni grad i najveća luka s razvijenom industrijom.
Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. Godine 1995. postala je članica Europske unije. Godine 2023. postala je članica NATO-a.
Zemljopis
Finska je sjevernoeuropska, nordijska i baltička zemlja. S obzirom na skandinavske zemlje s kojima graniči, Finska se može opisati kao nizinska država jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metara nadmorske visine. Za razliku od skandinavskih zemalja, Finska je također najčešće smatrana kontinentalnom zemljom bez obzira na to što izlazi na Baltičko more. Po mnogim osobinama je sličnija Kareliji i poluotoku Koli (Rusija), nego zemljama skandinavskoga poluotoka. Državni teritorij presijeca polarni krug, zbog čega je oko četvrtina njenog teritorija iznad sjeverne polarnice. Granica Finske se nalazi vrlo blizu Sjevernog ledenog oceana na koji je imala izlaz prije Drugog svjetskog rata. Državni teritorij se proteže od 60° do 70° sjeverne zemljopisne širine. Njena dužina u smjeru sjever-jug prelazi 1.100 km, a njena prosječna širina je 600 km. Površina Finske je 338.145 km² s 5.183.545 stanovnika (2002. godine) s prosječnom gustoćom od 16 stanovnika po km², što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Graniči s Norveškom na sjeveru, na istoku s Rusijom, na jugozapadu s Baltičkim morem Finskim zaljevom te na zapadu s Botničkim zaljevom i Švedskom.
Regionalna podjela
U regionalizaciji Finske jasno se ističu tri predjelno-fizionomske cjeline:
Finska Laponija Jezerska Finska Finsko primorje
Ta podjela odgovara i vertikalnoj regionalizaciji. Laponija odgovara regiji Sjeverne Finske, Jezerska Finska odgovara regiji Južne Finske, a regija Finskoga Primorja odgovara regiji Botničke obale.
Finska Laponija
Finska Laponija je pretežno brežuljkasta regija izuzev krajnjeg sjeverozapada, gdje ima planinski karakter. Osobitost Laponije je manjak jezera, no izuzetak ipak čini jezero Inari. Na finskome se regiju naziva Lappi, a na švedskom Lapland. Zauzima oko trećinu državnog prostora (100.300 km²). Zimi je vrlo hladna (–15 °C do –20 °C) i pokrivena snijegom, dok za kratkog ljeta vlada ugodnija temperatura (zabilježeni apsolutni maksimum od +33 °C). Sjeverniji predjeli su pretežito tundra bez stabala, s lišajevima, ponekim grmom, malim močvarama i malim brojem cvjetonoša na ljeto, kada je i stanište mnogih ptica.
U ranijim vremenima regija je bila isključivo naseljena Saamima, zastarjelog imena „laponci”. Tradicionalni život Saama podrazumijeva uzgoj sobova i ribolov te nomadski i polunomadski način života. Smatra se da danas u Finskoj Laponiji nema više od 2.000 Saama, dok su u Norveškoj i Švedskoj populacije poprilično veće. Iako sve više postaju stalni stanovnici naselja, neki Saami i danas žive nomadskim životom. Otkada je 1929. godine izgrađen arktički put, u ovoj se regiji razvija i turizam. Uz suvremenu cestu dugu 460 km izgrađeni su hoteli s visokim konforom. Turističke atrakcije u regiji primarno su ribolov, skijanje i vožnja sanjkama koje vuku sobovi. Ipak, Sjeverna Finska je razmjerno ruralan i najrjeđe naseljen dio države. Nomadsko stočarstvo sobova i sječa šume su glavne privredne aktivnosti u regiji. Centar Finske Laponije je grad Rovaniemi koji leži na obali rijeke Kemi u blizini sjeverne polarnice. Upravni je, trgovačko-prometni i turistički centar Laponije te se ističe po trgovini kože.
Jezerska Finska mini|Jezero Saimaa Jezerska Finska se nalazi u središnjem dijelu države. Geomorfološki, dio je morenskih bedema kojima su stvorene brojne jezerske depresije. Zbog ove je regije Finska nazvana amfibijskom zemljom. U njoj se nalaze mnogobrojna glacijalna jezera, a pejsaž dopunjuju nepregledne četinarske šume. Najveće jezero je Saimaa, s cjelokupnim sustavom jezera pod imenom Velika Saimaa, površine od 4.400 km². Sva jezera su tektonski predisponirana, ali za njihovo konačno oblikovanje su bile značajne ledenjačka erozija i akumulacija. Najveća dubina jezera Saimaa je 82 m. Zapadno od Saime nalazi se jezero Päijänne površine 1.065 m², maksimalne dubine 93 m. Jezera su međusobno odvojena kordonima morena, ali su hidrografski povezana riječnim tokovima i kanalima. Neke rijeke npr. Oulu, Komo imaju značajne vodne snage koje se iskorištavaju hidroelektranama. Oko jezera su nanizana mala sela s tradicionalnim drvenim kućama, dok neka naselja imaju fizionomiju gradskih naselja. Između jezera su izgrađene tri željezničke pruge u smjeru sjever – jug i dvije u smjeru zapad – istok. Kao gradska središta razvili su se Kuopio, Tampere i Lahti. Kuopio je izraziti centar drvne industrije te središte cijele regije i Finske. U sferi utjecaja grada je rudarski revir Finske gdje se proizvodi bakar, olovo, cink, azbest i kvarc. Tu se nalazi i rudarski centar Outokumpu. Najveći grad regije je Tampere, s preko 150.000 stanovnika. Poznat je po svojoj tekstilnoj, metalnoj i papirnoj industriji i nosi epitet finskoga Manchestera. Grad Lahti je u prijelaznoj oblasti. Ima funkciju etapne stanice u kojoj se okupljaju sudionici zimskih sportova. U istočnim i središnjim dijelovima regije osnovano je nekoliko desetina tisuća novih gazdinstava nastalih od doseljenika s teritorija koji su poslije Drugog svjetskog rata pripali SSSR-u.
Finsko primorje
Finsko primorje je dio Finske s izlazom na Baltičko more, odnosno Botnički i Finski zaljev. U usporedbi s ostatkom Finske, u primorju nema za sjeverne zemlje prepoznatljivih morenskih sedimenata, ali su prisutni sedimenti morskog porijekla, ostaci nekadašnjeg Joldijskog mora. Iako je jedinstvena regija, može se podijeliti na dvije podregije: sjevernija, prostor oko Botničkog zaljeva, i južnija, prostor oko Finskog zaljeva.
Botničko primorje je pojas Finske uz istoimeni zaljev dug oko 700 km, uvelike izložen sjevernim vjetrovima. Od Švedske granice na sjeveru do grada Vaasa na jugu prostire se šuma. Značajnije naselje je grad Oulu, smješten na ušću istoimene rijeke koja je dio otoka istoimenog jezera. Poznat je kao centar drvne industrije u regiji. Sjevernije od njega nalazi se grad Kemi na istoimenoj rijeci Kemi, a funkcija mu je ista kao Oulua. Najjužnije točke Botničkog primorja su gradovi Vaasa i Pori.
Južno primorje, morenski greben uz Finski zaljev, naziva se „salpausselkä”. Regija ima povoljnije tlo i klimu, čime su stvoreni uvjeti za intenzivnu poljoprivredu, osobito pšenicu i šećernu repu, te stočarstvo, pored čega je i visoko industrijski razvijena. Također je i najgušće naseljena regija Finske. Obali su paralelne mnoge važne ceste i željeznice. Na jugozapadu je grad Turku, najstariji grad Finske, nekada i prijestolnica. Njegovi stanovnici pretežito govore švedskim jezikom. Okružen je skupinama otoka koji se na finskom jeziku zovu kari, a na švedskom skär. Nalazi se u blagoj klimi i plodnom okruženju te je bogat srednjovjekovnom arhitekturom. Nedaleko od Turkua se nalazi arhipelag Åland, koji je bliže Švedskoj nego Finskoj. Sastoji se od oko 6.500 otoka, od kojih je 80 naseljeno. Stanovnici pretežito govore švedski i bave se poljoprivredom i ribolovom. Najveći je grad regije, a ujedno i cijele države, Helsinki, velik i moderan kulturni, politički, trgovački i industrijski centar.
Reljef
Finska je smještena na Baltičkom štitu. Štit je sačinjen od kristalnih škriljevaca, granita, gnajsa i vulkanita iz doba arhaika, a nabrao se tijekom prekambrija. Djelovanjem vanjskih sila teren je zatim uravnjen. U pleistocenu je područje Finske bilo potpuno prekriveno kontinentalnim glečerom. Pleistocenska glacijacija i glečeri općenito uvelike su utjecali na reljef zemlje. Ledenjaci su kod manje otpornih stijena erodirali površinske slojeve sve do podloge. Taj materijal je akumuliran u obliku morena. Morene su ogradile brojna jezera, zbog čega je Finska ispunjena jezerima. Oko 80 % Finske prekrivaju ledenjački nanosi u obliku morena i drumlina (izduženi brežuljci sastavljeni od gline i pijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio površine čini blag, ravan reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji se nalazi ravan u kojoj se bregovi dižu do 500 m nadmorske visine. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države, Haltiotuturi (1234 m).
Klima
Zbog utjecaja okolnih vodenih površina, klima je značajno manje ekstremna od očekivanog s obzirom na položaj. Prosječna srpanjska temperatura na obali je 16 °C, a u veljači –9 °C. Količina padalina je 460 mm na sjeveru i 710 na jugu. Slab snijeg pokriva zemlju između 4 i 5 mjeseca u godini na jugu i 7 mjeseci na sjeveru. Helsinki u najhladnijem mjesecu ima prosječnu temperaturu od –6,3 °C, a Oulu na sjeveru –0,3 °C, dok je prosječna srpanjska temperatura u Helsinkiju 16,5 °C, a u Oulu 15,5 °C. Krajnji sjever je značajno hladniji. Siječanjska temperatura u Laponiji doseže –15 °C.
Hidrologija
Za Finsku se kaže da je „amfibijska zemlja”, zemlja vode i kopna. Podaci o broju jezera u Finskoj se razlikuju, ali se procjenjuje da ih ima oko 60.000. Rijeke su većinom otoke pojedinih jezera, a najveća je Vuoksi, s vodopadom Imatrom, koja je otoka najvećeg finskog jezera Saimaa (1800 m²), a ujedno je i pritoka jezera Ladoge. Saimaa je 1968. godine plovidbenim kanalom spojena s Finskim zaljevom, a s druge strane povezana je s gradom Viborgom, kanalom dugim 60 km. Druga važna jezera su Päijänne, Kalla, Orivesi i Keitele na jugu te jezero Inari na sjeveru. Inari je smješten sjevernije od polarnog kruga, na 69° sjeverne zemljopisne širine, s maksimalnom dubinom od 60 m. Po nekim podacima, na jezeru ima 3000 otoka, a površina akvatorija bez otoka je 1000 m².
Biljni i životinjski svijet mini|Smeđi medvjed (Ursus arctos) je nacionalna životinja Finske Ukupno oko 72 % Finske je pokriveno šumom. Osim na krajnjem jugu, gdje se mogu naći jasen, javor i brijest, šume su uglavnom četinarske, gdje dominiraju omorike i borovi. U Finskoj je poznato približno 1200 vrsta biljaka i paprati te oko 1000 vrsta lišajeva. Divljač, među kojom su medvjed, vukov, polarna lisica i divlja mačka, uglavnom živi u nenaseljenim sjevernim područjima. Sobovi, koje su pripitomili Saami, u divljini su ugroženog statusa. Divlje guske, labudovi, plovke i snježne žutovoljke prave gnijezda širom sjeverne Finske. Od riba su najčešće slatkovodne: losos, pastrva, štuka, grgeč, dok se iz slanih voda pojavljuju haringa i bakalar. U unutrašnjosti zemlje dominira sivo planinsko tlo, dok je sjeverni dio pokriven močvarnim tlom. Najplodnije tlo su obalske ravnice u južnom dijelu koje se sastoje od morske gline.
Prirodna bogastva
Najvrjedniji resurs Finske je zasigurno plodna, šumska zemlja. Omorika, bor i srebrna jela su dominirajuće vrste drveća. Prirodni resursi zemlje su većinski drvo, treset, toplokrznene životinje, hidroenergija i riba. Finska također ima neka nalazišta metala od kojih se izdvajaju cink, bakar, željezo i nikal, dok se također pronalaze i vanadij, srebro te zlato. Najobilniji nemetali u zemlji su granit i vapnenac.
Povijest
mini|desno|300px|Granice Finske, 1920. – 1940.