Glamoč

Glamoč je grad i središte istoimene općine u Hercegbosanskoj županiji u Bosni i Hercegovini.

Zemljopis

Polje

lijevo|mini|Glamočko polje Prostor Glamoča i glamočke općine obuhvaća tipičan krški kraj s dva markantna geomorfološka područja – prostranu ravan polja od oko 129 km2 površine i mnogo veće područje planinskih bila i krških visoravni od oko 867 km2. Četvrta po površini općina u BiH.

Glamočko polje je prostrana i dosta zatvorena krška ravnica koja se izdužila 45 km u pravcu SZ-JI. Polje je najšire, 12 km, u svom središnjem dijelu na pravcu Glamoč – Podgreda. Najuže je između Vidimlija i Osoja gdje se istoimene planine približuju na samo 700 m udaljenosti.

Planine

Sa svih strana Glamočko polje je zatvoreno visokim krškim planinama koje se izdižu na 2006 m iznad razine mora i 1100 m nad razinom polja. Počevši od krajnjeg jugoistoka ove krške visoravni i planinska bila nadovezuju se jedna na drugu ovim redom: Cincar 2006, Malovan 1830, Kurljaj 1590, Vitorog 1910, Čardak 1604, Mliništa 1230, Riđuša 1361, Ovčar 1578, Bukovača 1651, Crni vrh 1359, Borovnjača 1040, Šator 1876, Staretina 1490, Čatrnja 1634, Golija 1890, Koričina 1172 i Krug 1297 metara. Ovaj planinski lanac odvaja Glamočko polje od doline Vrbasa, Plive, Sane i Unca, Grahovskog, Livanjskog i Kupreškog polja praveći od njega na taj način dosta zatvorenu i izoliranu cjelinu.

Hidrologija

Glamočkim poljem teku ponornice Ribnik, Jaruga i dr. Osnovne hidrološke karakteristike ovog prostora u odnosu na susjedna mu područja su pomanjkanje vode, tipična krška hidrografska slika, prostrani planinski pašnjaci i veliki šumski kompleksi.

Voda, odnosno vodoopskrba predstavlja ograničavajući čimbenik u razvoju općine. Godišnja količina oborina je dovoljna za vodoopskrbu ali je problem to što je ona koncentrirana u zimskom periodu, dok ljeti nastupaju suše i redukcije opskrbe vodom.

Najveće jezero u glamočkoj općini je jezero Hrast površine 25.000 četvornih metara. Tu su još dva manja jezera: Šatorsko na Šator-planini površine 8000 četvornih metara i jezero Busija – 4000 četvornih metara.

Klima

U klimatskom pogledu cijeli glamočki kraj pripada planinskom krškom klimatu s kratkim, sušnim i svježim ljetom i veoma dugim, snježnim i surovim zimama. Proljetno i jesenje vrijeme ovdje vrlo kratko traju. Već od rujna javljaju se prvi snjegovi, koji formiraju dosta visoki snježni pokrivač, koji se otopi tek polovicom svibnja. Prosinac, siječanj i veljača uvijek imaju prosječnu temperaturu ispod nule. Ljeti prosječna temperatura rijetko kada prelazi 20°, a prosječno se kreće oko 15°. Prosječna godišnja temperatura iznosi 7,2° C. Nad glamočkim krajem tijekom godine padne prosječno iznad 1480 mm padalina, od čega u hladnijem dijelu godine više od četiri petine.

Promet

Grad i općinu s ostatkom Bosne i Hercegovine povezuju magistralna cesta M15 (Kozarska Dubica-Tomislavgrad) i županijska cesta R-408 (Drvar – Glamoč). Glamoč je uz tradicijsku cestu Livno – Mlinište, koja vodi preko prijevoja Mlinište.

Četiri kilometra sjeverno od grada u sastavu vojarne nalazi se zračna pista Suhopolje.

Stanovništvo

Popisi 1971. – 1991.

Stanovništvo općine Glamoč godina popisa 1991.Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993. 1981. 1971. Srbi9951 (79,02 %) 11 106 (78,65 %)13 870 (81,68 %)Muslimani2257 (17,92 %) 2276 (16,11 %)2621 (15,43 %)Hrvati184 (1,46 %)238 (1,68 %)378 (2,22 %)Jugoslaveni118 (0,93 %)350 (2,47 %)31 (0,18 %)ostali i nepoznato83 (0,65 %)150 (1,06 %)79 (0,46 %)ukupno12 59314 12016 979

Glamoč (naseljeno mjesto), nacionalni sastav

Glamoč godina popisa 1991. 1981. 1971. Srbi3254 (76,45 %) 2686 (71,11 %)1701 (65,49 %)Muslimani852 (20,01 %) 809 (21,41 %)758 (29,18 %)Hrvati43 (1,01 %)52 (1,37 %)85 (3,27 %)Jugoslaveni91 (2,13 %)213 (5,63 %)23 (0,88 %)ostali i nepoznato16 (0,37 %)17 (0,45 %)30 (1,15 %)ukupno425637772597

Popis 2013.

Stanovništvo općine Glamoč godina popisa 2013.2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 1. svibnja 2019.Srbi1679 (43,50 %)Bošnjaci1251 (32,41 %)Hrvati906 (23,47 %) ostali i nepoznato24 (0,62 %)ukupno3860 Glamoč – naseljeno mjesto godina popisa 2013. Hrvati762 (40,42 %) Srbi556 (29,50 %)Bošnjaci549 (29,12 %) ostali i nepoznato18 (0,95 %)ukupno1885

Naseljena mjesta

Općinu Glamoč sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:

Babića Brdo, Biličić, Crni Vrh, Ćirići, Ćoslije, Dolac, Dragnjić, Dubrave, Đuličan, Glamoč, Glavica, Halapić, Hasanbegovci, Hasići, Hotkovci, Hozići, Hrbine, Isakovci, Jakir, Kamen, Karajzovci, Karlovac, Kopić, Korićna, Kovačevci, Krasinac, Malkočevci, Malo Selo, Maslina Strana, Mladeškovci, Odžak, Opačić, Perduhovo Selo, Petrovo Vrelo, Podglavica, Podgradina, Podgreda, Podkraj, Popovići, Pribelja, Prijani, Radaslije, Rajićke, Reljino Selo, Rore, Rudine, Skucani, Staro Selo, Stekerovci, Šumnjaci, Vagan, Vidimlije, Vrba, Zaglavica i Zajaruga.

Poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, najveći dio općine Glamoč ušao je u sastav Federacije BiH. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta Hasanbegovci, Hotkovci, Hrbine, Odžak i Pribelja koja su pripala općini Šipovo.

Povijest

Podrijetlo imena

lijevo|mini|Grad je vjerojatno nazvan po ovcama koje se uzgajaju na okolnim brežuljcima i planinama Podrijetlo naziva grada nije sigurno. Ime grada vjerojatno potječe od ilirske riječi delma što znači ovca. Grad je prvotno nazvan Delmoč, zatim Dlamoč da bi na koncu postao Glamoč. Prema ovome ovaj je prostor označavao kraj stočara odnosno područje pogodno za uzgoj ovaca.

Prema drugoj teoriji naziv potječe od riječi glama što označava stijenu, odnosno glamsko srebro (argentum de glama), mješavinu zlata i srebra.

Antika

Na ovim područjima je u antičko doba živjelo ilirsko pleme, Dalmati, o čemu svjedoči tridesetak ilirskih gradina raspoređenih po uzvišenjima rubom Glamočkog polja. Raspored ovih gradina je takav da se uvijek s jedne vide još najmanje dvije druge, što je omogućavalo gotovo trenutačno obavještavanje svih ovih utvrda o kretanju neprijatelja. Stanovništvo, koje se uglavnom bavilo stočarstvom, bi se u kriznim trenutcima sklanjalo u ove utvrde pred najezdama različitih neprijatelja. Zbog ovako dobro organizirane obrane Rimljanima je trebalo gotovo 200 godina da osvoje ovo područje. Nakon što su Rimljani osvojili ilirski teritorij, cijelo ovo područje od Jadrana do Save nazivaju Dalmacijom (raniji Ilirik). Kraj je prometno raskrižje na cesti Salona – Siscia. S vremenom na području polja razvilo se nekoliko rimskih municipija. U današnjem selu Halapić, sjeverno od Glamoča, razvio se rimski grad Salvium. Imao je i status municipija, a obuhvaćao je Glamočko i dio Livanjskog polja. Na prostoru ovog municipija sagrađene su dvije ranokršćanske bazilike. Sagrađene su vjerojatno na ostacima rimskih hramova u 6. stoljeću. Jedna je bila smještena južnije od Salviuma, a druga se nalazila na sjeveru Glamočkog polja. Obje bazilike uništene su tijekom invazije Avara. U selu Vrba otkrivena je starokršćanska bazilika. U spisima II. Solinskog koncila iz 533. godine spominje se župa u Salviumu. Do tada je župa pripadala Salonitanskoj biskupiji, a nakon 533. pripada novoosnovanoj biskupiji u Ludrumu (Knin). Kod Glamoča, u blizini mjesta gdje je poslije sagrađena tvrđava i obiteljska kuća, nalazi se pećina. Po legendi u nju su tijekom progona pod Dioklecijanom sklonila sedmorica spavača. Imena tih spavača uklesana su u kamen: Jemliha, Mislina, Miksilina, Mernoš, Debernoš, Šadnoš i Kefeštatioš.

Srednji vijek

lijevo|mini|Spomenik tisućitoj godišnjici Hrvatskog Kraljevstva nalazi se u blizini katoličke crkve mini|Srednjovjekovna tvrđava Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, prvo su barbarska plemena, a zatim Bizantsko carstvo zauzeli ovo područje. U sedmom stoljeću ova područja naseljavaju Hrvati te ovaj prostor postaje središte srednjovjekovne Hrvatske države, o čemu svjedoči i svehrvatski sabor na obližnjem Duvanjskom polju. S vremenom će se među doseljene Hrvate asimilirati i ilirska plemena pa će tako biti stvorena jedinstvena hrvatsko-ilirska zajednica koja će na jednom od brežuljaka sagraditi naselje iz kojeg će se kasnije razviti grad Glamoč. To gradsko naselje je postojalo i nestalo još u srednjem vijeku.Banjalučka biskupija Župa Glamoč, Rimokatolički župni ured Sv. Ilije proroka GLAMOČ (pristupljeno 16. ožujka 2017.) Nakon što je Tomislav 925. uspostavio Hrvatsko kraljevstvo, Glamoč će dobiti status župe u sastavu Livanjske županije. U povijesnim se spisima Glamoč prvi put spominje 1078. godine. Unutar grada je sagrađena crkva sv. Marije, a u blizini grada franjevački samostan, vjerojatno na brdu Radaslije. Samostan je djelovao od 13. stoljeća. Od 14. st. datira glamočka župa. Crkva i samostan se spominju 1446. kada im je papa Eugen IV. udijelio posebni oprost. Crkva sv. Katarine postoji također u to vrijeme. Ostaci crkava pronađeni su i u okolnim naseljima što svjedoči o gustoj naseljenosti ovog područja u srednjem vijeku: postoje u selima Dragniću, Dolcu, Jakiru, Halapiću, Opačiću, Prehodcu, Radaslijama, Vidimlijama i dr.

U srednjem vijeku zvao se Dlamoč i bio središte istoimene hrvatske županije. Od 1326. u sastavu bosanske države kao posjed Hrvatinića. Oko 1355. godine (za Tvrtka I.) Završje se vraća pod vlast hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I., da bi nedugo nakon toga opet pripalo Tvrtku I. U 14. stoljeću Glamočem upravljaju Hrvatinići. Krajem 14. stoljeća gospodar Glamoča postaje Pavao Klešić no taj mu naslov oduzima kralj Stjepan Ostoja. Stjepan Ostoja je na prostoru Starog grada podigao tvrđavu Tabiju. Kada mu je Pavao zatrebao kao saveznik, vratio mu je vlast nad gradom. Klešići su upravljali tvrđavom do dolaska Turaka. Crkva sv. Marije nalazila se unutar stare tvrđave.

Osmanska vlast

mini|300px|Glamoč na karti iz 18. stoljeća