Marko Martinović - Car (Polje kod Travnika, 8. ožujka 1933. – 23. listopada 2003.) bio je hrvatski pjesnik i pisac iz BiH. Pokopan je u Vitezu.
Uvršten je u antologiju "Hrvatska proza u BiH od Matije Divkovića do danas" (1995.) priređivača Veselka Koromana.
Prema riječima kritičara Željka Grahovca: "Izuzimajući književno djelo pokojnog Vitomira Lukića, doista bi se teško mogao pronaći u novijoj književnosti bh. Hrvata pripovjedač ravan Martinoviću".,
Smatra ga se predvodnikom "viteškog novog književnog naraštaja" (kamo se ubrajaju Ivo Totić, Željko Kocaj, Ivan Maros, Đurđica Čilić-Škeljo, Anto Zirdum i drugi).
Nagrade
Zlatna povelja Matice hrvatske 1995. za zbirku priča "Isus u podrumu".
Po njemu se zove i književna nagrada "Marko Martinović Car" utemeljena 2007.
Djela Zvona i tišine (pjesme, 1962.) Tražio sam Augusta (priče, 1981.) Ljudi u vremenu (reportaže, 1987.) Ljubav i smrt u dolini Lašve (proza i poezija, 1989.) Vitez i lov (1990.) Isus u podrumu (priče, 1995.) Zvona i tišine (pjesme, 1996. - ponovljeno i dopunjeno izdanje) Propitivanje: post scriptum (književne kritike i eseji, 1998.) Gutači žaba (priče, 1999.) Prosinačke kiše (priče, 2002.) Salon namještaja (priče, 2003.)
Izvori
Vanjske poveznice Matica Hrvatska - sjećanje Vitez info - kultura
Kategorija:Hrvatski pisci iz Bosne i Hercegovine Kategorija:Hrvatski pjesnici