Braća Karamazovi (ruski: Братья Карамазовы) posljednja je knjiga ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Dostojevski je proveo skoro dvije godine pišući knjigu Braća Karamazovi, koja je prvi put izdana u serijalnoj formi u časopisu Ruski Vjesnik, i završena je u studenom 1880. godine.
To je filozofski dramski roman koji raspravlja o raznim temama, kao što su Bog, slobodna volja, moral, ljudska nesavršenost i iskupljenje. Po romanu je snimljeno nekoliko televizijskih i filmskih adaptacija, a jedna od najpoznatijih su istoimeni film Richarda Brooksa iz 1958. Observer je "Karamazove" 2003. stavio na 29. mjesto na listi najboljih romana svih vremena dok je svojedobno Marilyn Monroe izrazila želju za igranjem Grušenjke, jedne od likova iz romana.
Dvojica staraca u priči, Fjodor Karamazov i Zosima, sučeljuju se kao negativni i pozitivni mimetički model za mlađi naraštaj, a pisac kritizira i pomodne, zapadnjačke ideje koje po njemu kvare rusku kulturu. Zamišljen je i drugi dio knjige, "Život velikog grješnika", ali je Dostojevski preminuo prije nego što je mogao ostvariti taj naum.
Radnja Knjiga prva: Povijest jedne male obitelji Gradić Skotoprigonjevsk, Rusija, 19. stoljeće. Fjodor Pavlovič Karamazov oženio se za bogatu Adelaidu Ivanovnu Miusovu te je tako, zahvaljući mirazu, stekao dovoljno novca za početak svojeg poduzetničkog posla, čime je postao dosta imućan. Dobili su sina Dmitrija, no Adelaida Ivanovna je shvatila da je brzopleto ušla u brak s Fjodorom kojeg ni ne voli osobito, te je pobjegla u Sankt Peterburg, gdje je preminula od tifusa ili gladi. Fjodor je zaboravio na Dmitrija, pa je bratić njegove majke, Petar Aleksandrovič Miusov, preuzeo kakvu-takvu brigu o djetetu. Dmitrij se upisao u vojnu školu, otišao na Kavkaz, postao časnik te počeo piti i zabavljati se sa ženama. S 28 godina vratio se u svoj gradić te ušao u spor s ocem jer vjeruje da mu duguje nasljedstvo od svoje majke.
Fjodor se u međuvremenu oženio drugi put, sa Sofjom Ivanovnom, koja je odrasla u domu odgojiteljice, generalice Vorohove, a brak je trajao osam godina. Ona nije bila iz bogate obitelji, pa nije dobio ništa od miraza. Opijao se i orgijao u kući, pa je Sofja Ivanovna preminula od tuge. Imali su dva sina; Aljošu i Ivana Fjodoroviča, o kojima se isprva brinuo Fjodorov sluga Grigorij, a potom Vorohova. Ivan je postao intelektualac, završio gimnaziju i upisao fakultet u Moskvi, dok je Aljoša otišao u manastir i postao vjeran svojem mentoru, monahu Zosimu, zvanom "starec".
Knjiga druga: Nepriličan skup Fjodor, uz Miusova, stiže s Dmitrijem u manastir kako bi Zosim razriješio njihov spor oko imanja, na Aljoševo negodovanje. Fjodor je neumjestan i nespretan, pa svojim primjedbama izazove veći sram kod Aljoše nego kod Zosima. Nakon toga, Zosima je otišao do drvene verande dograđene uz vanjski zid ograde, kako bi bi primio dvadesetak gostiju koji ga smatraju svecem ili traže od njega da ozdravi njihove bolesti. Tamo on tješi ženu sa sela kojoj je preminuo sin, dok je bogata 33-godišnja gospođa Hohlakova tamo stigla s 14-godišnjom kćeri, Lisom, te ga hvali iako njeno dijete i dalje ima bolesnu nogu, ali se navodno riješila groznice te je "postala rumenija". Lisa daje Aljoši pismo od sestre Katerine Ivanovne, koja ga zove k sebi na razgovor. Lisa se zagledala u Aljošu, koji se čak skrivao Zosimu iza leđa od njenog pogleda. Ivan se u međuvremenu našao u filozofskoj raspravi o razdvajanju crkve od države s ocem Pajsijem i Josifom.
Dmitrij pak uđe u svađu s Fjodorom jer je prije tri tjedna u krčmi izvukao kapetana na ulicu te ga istukao jer je bio pouzdanik njegova oca jer je htio u njegovo ime otkupiti Dmitrijeve mjenice od 22- godišnje Grušenjke kako bi uz pomoć mjenica njega strpao u zatvor. Fjodor se u samostanu posvađao sa svima te ljutito otišao s Ivanom i Miusovom.
Knjiga treća: Bludnici Gradska luda Lizaveta Smerdjašča jedne je noći provalila u kupaniocu u vrtu Fjodoreva imanja, rodila Smerdjakova i potom preminula. Smerdjakov je epileptičar i blago zaostao, a odgojili su ga sluge Girogorij i njegova supruga Marfa. Postao je kuhar, ali je potajno bio zavidan jer je čuo glasine da je Fjodor možda njegov otac, iako to nikada nije dokazano. Fjodor u međuvremenu ima 55 godina te se planira oženiti za Grušenjku, koju privlači novcem, no u nju je zaljubljen i Dmitrij, što pojačava njegov spor s ocem. Dmitrij ispriča Aljoši i zašto je prekinuo zaruke s bivšom, Katerinom Ivanovnom - prije nekog vremena, njen otac, potpukovnik, je kradimice uzeo državni novac i nije mogao nabaviti istu svotu te je stoga razmišljao o samoubojstvu prije nego što nadređeni to shvate. Katerina Ivanovna tada je svratila do njegove kuće te ga zamolila za 4.500 rubalja, a on je njoj odlučio dati 5.000.
Novac je tako vraćen i nitko nije ništa primijetio. Iz zahvalnosti, ona se potom zaručila za Dmitrija, no on je nakon nekog vremena to raskinuo jer se zaljubio u Grušenjku. Ipak, ona i dalje inzistira na braku iako je potajno zaljubljena u Ivana, samo to ne želi priznati zbog ponosa. Stvar dodatno komplicira činjenica što je Dmitrij jednom bio u nestašici novca, pa mu je Katerina Ivanovna dala 3.000 rubalja kako bi on to "poštom poslao" njenoj sestri Agafji, znajući da će uzeti za sebe. On je međutim potrošio veliku svotu na gozbu u krčmi za Grušenjku, te se sada kaje i ne zna kako joj vratiti taj novac.
Za objedom, Aljoša, Ivan i Fjodor su raspravljali o Bogu, te su zaključili da "ako nema Boga, sve je dopušteno". Tada Dmitrij upada u kuću u potrazi za Grušenjkom te udari Fjodora pred svjedocima. Aljoša je potom otišao do Katerine Ivanovne, koja je pred njim glumila da se pomirila s Grušenjkom, no ova joj se potom izruga i ode. Natrag u manastiru, dobio je pismo od Lise koja ga je zamolila za brak za par godina.
Knjiga četvrta: Lomovi Dok je hodao gradom, Aljoša nailazi na skupinu djece koja gađaju dječaka Iljušu kamenjem, pa ga pokuša zaštititi. Međutim, Iljuša ga ugrize za prst te pobjegne. Kod Hohlakovih povije ranu, a Lisa odjednom promijeni mišljenje i kaže da se neće udati za njega te da je njeno pismo bilo samo šala.
Katarina Ivanovna objasni Aljoši da ga je Iljuša ugrizao jer je Dmitrij pretukao njegovog oca, Snjegirjova, bivšeg kapetana izbačenog iz vojske, kada ga je za bradu izvukao iz krčme jer je surađivao s Fjodorom. Iljuša se ljuti jer se u školi svi rugaju njegovom ocu. Ona Aljoši daje nešto novaca kako bi ih dao Snjegirjovu radi kompenzacije. Jednom u toj kući, Aljoša shvati u kakvim bijednim uvjetima živi Snjegirjov, njegova supruga, Iljuša i dvije kćeri. Ponudi mu novac i Snjegirjov ga isprva doista primi, no onda preokrene ploču, baci novčanice na pod i ljutito otiđe.
Knjiga peta: Pro i contra right|thumb|250px|Dostojevskine bilješke o petom poglavlju Kod Hohlakovih, Aljoša ispriča što se dogodilo, dok mu Lise opet prizna da ga voli, no da možda ne vjeruje u Boga. On potom odlazi te susretne Ivana u krčmi, koji je tamo jeo i čekao Dmitrija. Aljoša uživa u njegovom društvu jer ga dugo nije vidio. Ivan mu kaže da je shvatio da Katerina Ivanovna zapravo voli njega, a ne Dmitrija, ali da ne želi čekati godinama dok se to odluči i prizna. Tada pred Aljošom započinje dugu raspravu o patnji na svijetu i oko toga da Bog zapravo vjerojatno i ne postoji ili je loše uredio svemir.
Tada Ivan ispriča i svoju hipotetsku priču, "Veliki iknvizitor", u kojoj se Isus Krist vraća natrag na Zemlju, no vođa Španjolske ikvizicije ga da uhititi zbog blasfemije. U tamnici, inkvizitor objašnjava Isusu da nije ni bitno ako je doista sin Božji, jer je crkva već krenula svojim smjerom a on samo smeta. To je napravila jer je čovječanstvu teret slobodne volje bio pretežak, a Isus nije ostavio nikakvo čudo umjesto toga, jer je "ropski zanos sužnja pred moći bolji za ljude od slobodne ljubavi". Prema inkvizitoru, crkva je tako krenula jer nije mogla podnijeti da će većina ljudi propasti, a da će samo manjina biti nagrađena od Boga, pa je radije krenula većini davati blaženi spokoj u neznanju. Na kraju argumenta, Isus poljubi inkvizitora u usta, koji ga potom pusti van. Aljoša potom također poljubi Ivana u usta, a potom odlaze svaki svojim putem.
Knjiga šesta: Ruski monah Kada se Aljoša vraća u manastir, njegov mentor "starec" Zosima umire. Tada se opisuju biografski podaci istog: kako mu je u mladosti umro brat, kako je otišao u vojno učilište i postao časnik te zbog povrijeđene časti izazavao jednog vlastelina na dvoboj zbog djevojke. Međutim, kada je lupio svojeg slugu Afansija, Zosima je shvatio kako je ohol i sebičan, te mu se ispričao. Dvoboj je prekinuo i ispričao se i vlastelinu, iako su mu govorili da je lud. Tada je odlučio postati monah.
Spominje se i kako mu je u jednom gradiću pristupio neki čovjek koji mu je kasnije priznao da je prije dosta godina ubio voljenu ženu zbog nevjere, a da je policija greškom uhitila slugu, koji je preminuo od vrućice. Nakon dugo vremena, napokon je priznao zločin, policija mu nije vjerovala, no on je preminuo od bolesti. Spominje se Zosimova filozofija da je svatko odgovoran za grijehe svojih susjeda.
Knjiga sedma: Aljoša Nakon Zosimove smrti, njegov leš je brzo počeo smrditi, iako prema vjerovanju sveti ljudi ne mogu istrunuti. Stoga su drugi monasi počeli širiti glasine da je krivo učio ljude o kršćanstvu. To šokira i razori Aljošin svijet. Njegov kolega Rakitin organizira sastanak s Grušenjkom. Međutim, umjesto da "padne iz sveca u grešnika", Aljoša pronalazi novi izvor vjere i snage u njoj, što ima pozitivan učinak i na nju. Otkrivaju se i neki detalji iz njenog života: sa 17 godina se zaljubila u poljskog časnika, no on ju je brzo ostavio, negdje otputovao te se oženio. Ona je ostala osramoćena i u neimaštini, no s 18 godina ju je njen rođak, stari trgovac Samsonov, primio k sebi kao štićenicu te joj pomogao stati na noge. Ona je s vremenom postala jedna od najljepših djevojaka i zavodnica u gradu, no zbog gorkog iskustva s propalom prvom ljubavi se samo igrala s muškarcima, te se tako osvećuje svakome, pa i Dmitriju. Aljoša potom slijedi uputu svojeg mentora i napušta manastir kako bi živio u vanjskom svijetu.
Knjiga osma: Mitja right|thumb|250px|Staraja Russa, kuća Grušenjke Menšove, koja je poslužila kao nadahnuće za lik Grušenjke u romanu. U međuvremenu, Dmitrij je gotovo poludio od ljubomore jer ne može podnijeti pomisao da Grušenjka zavoli njegovog oca više od njega, a s druge strane mahnito pokušava pronaći 3.000 rubalja kako bi vratio svoj dug Katerini Ivanovnoj i pobjegao s Grušenjkom iz grada. Čak je i nagovorio Smerdjekova da špijunira Fjodora i prati da li ga je Grušenjka posjetila. Dmitrij odlazi Samsonovu i predlaže mu ugovor: on će mu predati pravo na svoje imanje, šumu u Čermašnjoj, oko kojeg se još uvijek spori oko oca jer smatra da mu je to ostavila majka, a od njega zauzvrat traži 3.000 rubalja. No lukavi starac mu predloži otići seljaku Prepeličaru i njemu dati tu ponudu.