mini|270px|Ivica Vidović u predstavi "Bog masakra", Teatar Rugantino, 2009. Ivica Vidović (Beograd, 10. svibnja 1939. – Zagreb, 18. travnja 2011.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
Životopis Karijera Diplomirao je 1963. godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman dobio je u HNK u Zagrebu, a kasnije je član i drugih kuća (Dramsko kazalište Gavella, Teatar &TD, česte suradnje s HNK u Splitu); posebno se ističe u modernom repertoaru (Handke, Shaffer, Stoppard, Ionesco, Kundera, Jelačić Bužimski, Gavran), za što je višestruko nagrađivan. Jedan od najistaknutijih filmskih glumaca koji su se pojavili na prijelazu u 1970-e godine.
U hrvatski i ondašnji jugoslavenski film unosi novi tip introvertiranoga, deziluzioniranoga suvremenoga urbanog junaka (odn. antijunaka) i gubitnika. Mladolika izgleda, pomalo sporih, "melankolično-snenih reagiranja", osobito sugestivno tumači zbunjene, u prikazanim životnim, posebno u političkim okolnostima nesnalažljive osobe: ideal borca NOB-e u Zasedi (1969.) Živojina Pavlovića, "beckettovskog" junaka u iščekivanju u filmu Idu dani (1970.) Fadila Hadžića, prigradskog marginalca u filmu Kužiš stari moj (1973.) Vanče Kljakovića, za što je nagrađen Srebrnom arenom u Puli, intelektualca psihološkim terorom prisiljenog na kolaboraciju u Prijekom sudu (1978.) Branka Ivande, usamljene intelektualce u Ritmu zločina (1981.) i Čovjeku koji je volio sprovode (1989.) Zorana Tadića te uloga hrsuza (mangupa) Halilčića u televizijskoj seriji Tale (1977.). Posebnost u njegovu filmskom opusu predstavlja lik (s crnohumornim značajkama) sovjetskoga klizačkog prvaka u filmu W. R. - Misterije organizma (1971.) Dušana Makavejeva. U kontekst stvorenog tipa potpuno se uklapa i uloga koja mu je donijela golemu popularnost - uloga osobenjaka Servantesa u televizijskoj seriji Naše malo misto (i filmu Servantes iz malog mista, 1982.) Danijela Marušića, kao i kasnije naslovni lik u televizijskoj seriji Inspektor Vinko Kreše Golika.
Godine 1998., zajedno sa suprugom Gordanom Gadžić osniva Kazališnu družinu Teatar Rugantino gdje je do svoje smrti bio umjetnički direktor, ali i glumac i redatelj.
Nagrade U nekoliko posljednjih godina Ivica Vidović dokazivao je svoj glumački vitalitet radeći i s mlađim redateljima, okrunjujući kvalitetu i konstantnost svojih interpretacija novim nagradama.
1996. godine odlukom predsjednika Republike Hrvatske Ivica Vidović odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
2005. godine dobio je godišnju Nagradu "Fabijan Šovagović" koju dodjeljuje Društvo hrvatskih filmskih redatelja glumcu/glumici čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskoga filma.
2005. godine dobio je Nagradu grada Zagreba.
Posljednje počivalište Po svojoj želji pokopan je u Komiži. Komemoracija u spomen na velikana hrvatskog glumišta Ivicu Vidovića održana je 21. travnja 2011. točno u podne u njegovu matičnom kazalištu “Gavelli”. Posljednji ispraćaj održan je isti dan u 16:45 sati na zagrebačkom groblju Mirogoju. Pogreb je održan 22. travnja u 16 sati na gradskom groblju u Komiži. U ime brojnih Komižana, od velikog glumca i jedinstvenog čovjeka oprostio se komiški pjesnik Jakša Fiamengo uz emotivan govor u kojem se prisjetio svih Vidovićevih važnijih uloga.
Filmografija Televizijske uloge "Dome slatki dome" kao Šime Svrtila (2010.) "Stipe u gostima" kao Vlado Šimić (2010.) "Mamutica" kao Leon (2008.) "Bitange i princeze" kao Rade Kobeščak (2007.) "Luda kuća" kao Stjepan Majer (2005.) "Naša mala klinika" kao Dr. Ante Guzina (2004. – 2007.) "Novo doba" kao Filip Gudić (2002.) "Tražim srodnu dušu" kao Franjo Perčec (1990.) "Zagrljaj" (1988.) "Inspektor Vinko" kao Vinko Marinić (1984. – 1985.) "Velo misto" kao Očalinko (1981.) "Tale" kao Hrsuz Hailčić (1977.) “Zec“ (1975) "Vrijeme ratno i poratno" (1975.) “Psihopati“ (1974) "Građani sela Luga" kao Vojin (1972.) "Naše malo misto" kao Servantes Tonči (1971.) "Uniforme" (1971.)
Filmske uloge "Top je bio vreo" kao Vlaja (2011.) "Bella Biondina" kao Merika Merika (2011.) "Gdje pingvini lete" kao Stanko (2008.) "Gospođa za prije" kao Franjevac (2007.) "Trešeta" kao Šarlija (2006.) "Što je muškarac bez brkova?" kao biskup (2005.) "Pušća Bistra" kao Joža (2005.) "Družba Isusova" kao Otac Ivan (2004.) "Vizije Europe" (2004.) "Svjetsko čudovište" (2003.) "Fine mrtve djevojke" kao Blaž (2002.) "U sjeni Green Hilla" kao Bepo (2002.) "Starci" kao ribar Jure (2001.) "Četverored" kao Silvije Hižar Capella (1999.) "Maršal" kao Martin (1999.) "Kad mrtvi zapjevaju" kao Marinko (1998.) "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" kao Markov otac (glas) (1997.) "Sedma kronika" kao magister (1996.) "Kako je počeo rat na mom otoku" kao Dante (1996.) "Brod" (1992.) "Karneval, anđeo i prah" (1990.) "Orao" kao Krešo (1990.) "Čovjek koji je volio sprovode" kao Filip Stanić (1989.) "Buža" kao Pere (1988.) "Neobični sako" (1984.) "Servantes iz Malog Mista" kao Servantes (1984.) "Ritam zločina" kao Ivica (1981.) "Usporeno kretanje" (1979.) "Prijeki sud" (1978.) "Slučaj Filipa Franjića" (1978.) "Vučari Donje i Gornje Polače" (1978.) "Zašto je pile žuto, a koka nije?" (1977.) "Izbavitelj" kao Ivan Gajski (1976.) "Zec" kao Doringer (1975.) "Posljednja utrka" (1975.) "Psihopati" (1974.) "Kužiš stari moj" kao Glista (1973.) "Piknik na frontu" kao Zapo (1973.) "Putovanje" (1972.) "Ptičje kupalište" kao Frankie (1972.) "Roman sa kontrabasom" (1972.) "W.R. - Misterije organizma" Vladimir Iljič (1971.) "U gori raste zelen bor" kao Ivan (1971.) "Lisice" kao Musa (1970.) "Onkraj" kao Damjan (1970.) "Idu dani" (1970.) "Madeleine, mon amour!" (1970.) "Kad čuješ zvona" (1969.) "Zasjeda" kao Ivan (1969.) "Đema Kapoli" (1968.) "Prometej s otoka Viševice" (1964.) "Rana jesen" kao Pepi (1962.)
Sinkronizacija "Nebesa" kao Čarls Manz (2009.) "Izbavitelji" kao Rick Rukola (2004.)
Izvori
Vanjske poveznice
Stranica na Rugantino.hr Stranica na Pulafilmfestival.hr
Kategorija:Hrvatski televizijski glumci Kategorija:Hrvatski filmski glumci Kategorija:Hrvatski kazališni glumci Kategorija:Glumci iz Beograda Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića