mini|300px|Restauracija freske (Izgon Adama i Eve iz raja, Michelangelo, Sikstinska kapela, 1509.): Usporedba između izvornika iz 16. stoljeća s restauracijom iz 20. stoljeća (desno) Konzervacija-restauracija ili konzerviranje-restauriranje, često određena i samo kao konzervacija zanimanje je, odnosno djelatnost posvećena očuvanju i održavanju kulturne baštine. U zemljama njemačkog govornog područja te u Rusiji i zemljama u kojima se govore romanski jezici još uvijek preteže pojam restauriranje.ICOM-CC webstranica,The Conservator restorer -a Definition of the Profession Konzervatorsko-restauratorske aktivnosti uključuju provjeru stanja, dokumentiranje, restauraciju samog predmeta kulturne baštine, te preventivnu zaštitu. Sve su ove djelatnosti pak podpomognute znanstvenim istraživanjima i obrazovanjem.
Definicija
Tradicionalna definicija uloge konzervatora restauratora uključuje pregled, restauraciju, konzervaciju i očuvanje kulturne baštine korištenjem najprihvatljivijih metoda koje su se dokazale djelotvornima u obnovi i održavanju predmeta u stanju što bližem izvornom što je duže moguće.Walston, S. 1978. p.9 The Preservation and Conservation of Aboriginal and Pacific Cultural Material in Australian Museums. ICCM Bulletin Vol. 4 no. 1. December 1978. Institute for the Conservation of Cultural Materials (Inc).
Danas je ta definicija međutim proširena i više bi je mogli opisati kao etično upravljanje kulturnim dobrom.
Konzervator-restaurator primjenjuje etičke odrednice, kao što su: Načelo minimalne intervencije. Korištenje metoda i materijala usmjerenih ka reverzibilnosti, kako bi se smanjila mogućnost novih problema kod budućeg tretmana, istraživanja i korištenja. Temeljito dokumentiranje svih postupaka. Konzervator-restaurator mora uzeti u obzir i mišljenje treće osobe, kao i vrijednost te značenje objekta ili predmeta, uključujući fizičke potrebe materijala, kako bi donio odluku o ispravnoj konzervatorsko restauratorskoj strategiji zahvata.
Cesare Brandi u svojoj knjizi Teorija restauriranja opisuje spomenuto kao "metodološki trenutak u kojem se umjetničko djelo poštuje i prihvaća u svom materijalnom obliku te u svom povijesno estetskom dualizmu, gledano kao prenošenje u budućnost".Szczepanowska, Hanna M.. 2013. Conservation of Cultural Heritage: Key Principles and Approaches. Routledge. . Povijest
Kronologija konzervacije umjetničkih djela Kronologija konzervacije umjetničkih djela<ref>Stoner, J.H. (2005). Changing Approaches in Art Conservation: 1925 to the Present. In: Scientific Examination of Art: Modern Techniques in Conservation and Analysis, Arthur M. Sackler Colloquia, March 19–21, 2003, The National Academies Press, Washington, DC.<ref>Stoner, J.H. (2000). "Are There Great Women Art Conservators". International Institute for Conservation Bulletin, No. 1,February, 3-7.Stoner, J.H. (1998). “Documenting Ourselves: the history of 20th-century art conservation”.IIC Bulletin, 1998, No. 2, April, pp. 1–4.Stoner, J.H. (1977). "An Oral History Archive," Museum News, 55, no. 6, July/Aug.*** adaptirano i prilagođeno 2011.
1565. Restauriranje Sikstinske kapele, 53 godine nakon oslikavanja.
1726. Prvi pokušaj restauriranja Leonardove posljednje večere (Michelangelo Bellotti).
1729. Prva zabilježena rentaulaža, Domenico Michelini u Veneciji (Ulisse Forni, Manuale del pittore restauratore, 1866, p. 106).
1735. do 1820. Restauriranje slika iz španjolske dvorske zbirke, nakon požara 1734. Obrađene stotine slika, sve po razrađenoj metodi i uz temeljitu dokumentaciju.Zahira Véliz "The Restoration of Paintings in the Spanish Royal Collections, 1734-1820," Studies in the History of Painting Restoration, ed. Christine Sitwell i Sarah Staniforth, Archetype Publications, 1998, pp. 43–62.
1777., 1785. Pietro Edwards, direktor restauracije slika Mletačke Republike, razradio temelje preventivne konzervacije.
1794. Charles Willson Peale u svom podsjetniku zabilježio korištenje voska za impregnaciju slika.
1809. Grof Chaptal s Napoleonova dvora napisao izvještaj o pigmentima na pompejanskim slikama.
1815. Sir Humphrey Davy izučava pigmente (imao je mali pokretni laboratorij s kojim je putovao po Europi, u pratnji Michaela Faradaya 1813. – 1815.).
1850. utemeljena prva američka kompanija koja se bavila restauriranjem, New York – Oliver Brothers.
1851. Rembrandtova slika Noćna straža dublirana voštanim vezivom.
1852. John Seguier čisti 9 ključnih slika Londonske Nacionalne Galerije, oštra osuda javnosti, prva od kontroverzi vezanih uz čišćenje slika, kasnije isto i u Parizu, te Münchenu.
1850. – 1853. Michael Faraday radi analitičke studije vezane uz propadanje slika Nacionalne Galerije u Londonu, ispituje lakove, metode čišćenja, utjecaj londonske magle, ugljenog dima, i plinske rasvjete na diskoloraciju površinskih slojeva, njegova otkrića uglavnom zanemarena.
1863. Max Pettenkofer iz Münchena patentira proces pomlađivanja starih lakova, slike izlagao alkoholnim parama, kasnije odbačeno kao štetno. [Ref. Sibylle Schmitt, IIC 1990].
1870. Louis Pasteur bavi se više od desetljeća analizom boja, te optičkom kristalografijom
1888. Friedrich Rathgen postaje prvi kemičar zaposlen u jednom muzeju (Kraljevski muzeji u Berlinu).
1888. Albert Voss u Berlinu izdaje knjigu Merkbuch, Alterthumer aufzugraben und aufzubewahren
1896. Wilhelm Röntgen otkriva x zrake, te ovom metodom snima i slike.
1898. U Berlinu Rathgen izdaje svoju utjecajnu knjigu Die Konservierung von Altertumsfunden
1913. Albin Stocky u Češkoj izdaje priručnik Konservace musejních předmětů
1918. Osnovan Ruski umjetnički znanstveno restauracioni centar I.E.Grabara, najstarija ruska institucija posvećena konzerviranju restauriranju,koji uz prekid između 1934. – 1944. djeluje sve do danas
1920. George T. Oliver pronalazi prvi vakumski stol, patentira ga 1937.U.S. Patent# 2,073,802 "Art of Oil Painting Restoration" March 16, 1937.
1920. Zbog lošeg stanja zbirki Alexander Scott osniva British Museum Research Laboratory.
1921. A. Scott objavljuje prvi od svoja tri izvještaja o konzervaciji umjetnina The cleaning and restoration of museum exhibits (report upon investigation conducted at the British Museum, Department of Scientific and Industrial Research). Drugi izvještaj 1923., treći 1926.
1921. Prva konferencija posvećena konzerviranju-restauriranju u Rusiji
1928. Fogg Art Museum’s Technical Department utemeljen od strane ravnatelja muzeja Edward W. Forbesa;prvi laboratorij u SAD
1928. Njemački muzejski savjet inicira Upitnik, koliko čistiti, koliko retuširati
1930. Prva “International Conference for the Study of Scientific Methods for the Examination and Preservation of Works of Art” održana u Rimu. Utjecaj na osnivanje IIC-a, ICOM-CC, brojne programe poučavanja, etiku, standarde prakse, dokumentaciju, preventivnu konzervaciju.
1930. Museum of Fine Arts, Boston, utemeljenje laboratorija
1930. Prva međunarodna konferencija “Conference for the Study of Scientific Methods for the Examination and Preservation of Works of Art,” Rim. Izdan priručnik o konzervaciji slika Manual on the Conservation of Paintings
1931. Louvre, utemeljenje laboratorija.
1931. James J. Rorimer iz Metropolitan Museuma objavljuje rad Ultra-violet Rays and Their Use in the Examination of Works of Art.
1931. Utemeljen odjel za konzervaciju pri Walters Art Gallery [sada Museum] od David Rosena, kemičar Arthur Kopp utemeljuje laboratorij pri Metropolitan Museum of Art
1932. – 1942. Publiciranje Technical Studies in the Field of the Fine Arts, u izdanju Fogg Museum of Art, prvi tehnički žurnal.
1932. Pripremljena prva Carta del Restauro (Restoration Charter), na temelju Athens Charter iz 1931.
1933. Početak obuke restauratora na Akademie der Bildenden Künste u Beču.
1934. Program školovanja restauratora slika pri Courtauld Institute u Londonu.
1934. Prvi prijevod Max Doernerovog priručnika The Materials of the Artist and their Use in Paintings. Profesor Doerner (1870. – 1939.) bio je predavač slikarske tehnologije na Kraljevskoj Bavarskoj Akademiji u Münchenu 1911. – 1939.
1934. Objavljen prvi priručnik H. J.Plendeleitha The preservation of Antiquities
1937. Osnivanje državnog instituta za tehničke testove i istraživanja u području slikarstva, prozvan Doernerovim institutom. Također početak obrazovnog programa iduće godine.
1938. Alan Burroughs iz Fogg Art Museuma objavljuje rad Art Criticism from a Laboratory, utemeljen na njegovim ispitivanjima slika starih majstora pomoću X zraka.
1939. Utemeljen Istituto Superiore per la Conservazione ed il Restauro (prvobitno Istituto Centrale per il Restauro) u Rimu. Do 1961. ovu će ustanovu voditi Cesare Brandi. Ovo se može smatrati prvim studijem restauriranja koji je već onda bio znastveno orijentiran.
1940. Izdan u Rimu Manual on the Conservation of Paintings (na temelju materijala s Rimske konferencije 1930.) Francusko izdanje 1939., englesko 1940. Kompiliran od 12 međunarodnih eksperata, 5 povjesničara umijetnosti, 5 restauratora i 2 kemičara
1943. Početak školovanja restauratora na Istituto Centrale u Rimu
1946. Međunarodni muzejski savjet ICOM utemeljen na susretu održanom u studenom iste godine u Louvreu. Nevladina organizacija sastavljena od nacionalnih komiteta, svrha intenziviranje međunarodne suradnje među muzejskim institucijama. Komitet za konzervaciju počeo s radom 1967.
1946. U Rusiji posmrtno objavljen priručnik M. V. Farmakovskog Konservacija i restavracija muzeinih kollekcij (ova je knjiga značajna i za našu sredinu, prijevod je objavljen 1949. u Zagrebu i do 1974. kada MDC objavljuje priručnik Konzerviranje i restauriranje muzejskih predmeta ovo je bilo jedino ozbiljnije djelo na tu temu).
1947. Sudski proces protiv H. A. van Meegerena, osumnjičenog za krivotvorenje Vermeerovih slika. Uz to vezana rasprava između Paul Coremansa, Harolda Plenderleitha, i F. I. G. Rawlinsa je važna za iniciranje osnutka IIC-a.
1947. Izložba očišćenih slika u National Gallery, London. Weaverov izvještaj 1948. kao posljedica rasprava. (Odbor: Paul Coremans, G. L. Stout, J. R. H. Weaver, Predsjednik Trinity Collegea, Oxford.)
1948. Utemeljen Institute Royale du Patrimoine Artistique u Briselu. Posvećen izučavanju i konzervaciji umjetničke i kulturne baštine.
1948. Prvi izvještaj o uporabi toplog stola, Stephen Rees Jones, Courtauld Institute.
1949. Program školovanja restauratora na Institutu za tehnologiju slikarstva u Stuttgartu.
1950. Utemeljen IIC, prvobitno znan kao “International Institute for the Conservation of Museum Objects,” 27. travnja 1950.
1952. Početak izdavanja Studies in Conservation, izdavač IIC.
1955. Izlaze prvi IIC Abstrakti. Kasnije nazvani Art and Archaeology Technical Abstracts, 1985. preuzima ih Getty Conservation Institute
1955. Vakumski topli stol, R. E. Straub, S. Rees Jones, Studies in Conservation, Vol. II.
1956. Objavljeno prvo izdanje utjecajnog priručnika H. J. Plenderleitha The Conservation of Antiquities and Works of Art
1957. Utemeljen laboratorij za biologiju primijenjenu u konzervaciji umjetnina pri Istituto Centrale u Rimu.
1959. počinje rad ICCROM-a u Rimu. Prvi ravnatelj Harold Plenderleith
1960. Topli vakumski stol za dubliranje slika, izumitelj Jack Willard.
1960. Prvi redoviti susret američke IIC grupe, Isabella Stewart Gardner Museum. Sada American Institute for Conservation, danas više od 3300 članova.
1960. Prvih četvoro studenata počinje diplomski studij konzervacije pri Conservation Centeru, Institute of Fine Arts, New York University (First graduate art conservation training program in the U. S.)
1963. Izdana Teoria del Restauro Cesare Brandija.
1967. Počinje rad ICOM CC-a. Održani prvi trijenalni susreti 1969. (nije zgorega podsjetiti da su peti trijenalni susreti održani 1978. u Zagrebu, do danas to je jedini zaista značajan međunarodni skup restauratora održan kod nas)
1968. Američka IIC grupa izdaje prvi etički kodeks.
1969. Prva slika dublirana s BEVA 371 (receptura Gustav Berger).