Ivan (Ivica) Gajer (Zadar, 17. studenog 1909. – Zagreb, 6. veljače 1982.) bio je hrvatski nogometaš i trener, te graditelj i gradski činovnik.
Rani život U Zadru je završio četiri razreda pučke škole, a u Zagrebu 4 razreda realne gimnazije i državne tehničke škole te dvije godine na arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta.Hrvoje Macanović, Prvi tečaj za instruktore nogometa u Zagrebu 1946. godine, prosinac 1978., br. 37., str. 3190.
Igračka karijera Klupska karijera HAŠK-u se pridružio 1926. kao subjunior. Jednu godinu igrao je za juniore i dvije za rezerve. Od 1929. član je prve momčadi kluba.GAJER, Ivica, Hrvatski biografski leksikon, pristupljeno 2. rujna 2026. Prvi seniorski nastup ostvario je 17. prosinca 1929. kada je HAŠK dobio Građanski 1911 5:2.
U prosincu 1936. otišao je na Maltu gdje je bio igrač-trener kluba Sliema Wanderers s kojim je osvojio kup. Maltu je napustio nakon šest mjeseci. S HAŠK-om je osvojio prvenstvo Jugoslavije 1937./38. Igračku karijeru okončao je u HAŠK-u 1942. Za taj klub igrao je 16 godina na poziciji backa, spojke, halfa i centarhalfa. Tijekom karijere odigrao je oko 650 utakmica.
Reprezentativna karijera Za Jugoslaviju je odigrao 28 utakmica od 1932 do 1937.Vidak Perić i Miomir Manasijević, Istorija fudbalske reprezentacije Jugoslavije 1920 – 1983, IRO Narodna knjiga, Beograd, 1984., str. 5.Yugoslavia (Serbia (and Montenegro)) - Record International Players, RSSSF, pristupljeno 2. rujna 2026. Debitirao je 3. svibnja 1932. protiv Portugala koji je dobio Jugoslaviju 3:2.Yugoslavia National Team List of Results 1930-1939, RSSSF, pristupljeno 2. rujna 2026. Posljednji nastup ostvario je 3. listopada 1937. kada je Čehoslovačka porazila Jugoslaviju 5:4.Gajer, Ivica, Nogometni leksikon, pristupljeno 2. rujna 2026.
Za zagrebačku reprezentaciju odigrao je 30 utakmica od 1931. do 1939. Debitirao je 1. prosinca 1931. kada je Zagreb dobio Budimpeštu 7:1, a posljednji nastup ostvario je 20. studenog 1939. kada je Osijek na domaćem terenu poražen 0:3.
Trenerska karijera Trenersku karijeru započeo je kao trener Policijskog kojeg je trenirao godinu dana, prije nego što je u prosincu 1936. postao igrač-trener malteškog kluba Sliema Wanderers kojeg je napustio nakon šest mjeseci. Prije kraja Drugog svjetskog rata ponovno je postao trener Policijskog, koji je u međuvremenu preimenovan u Redarstveni, u kojem se zadržao deset mjeseci, te je godinu dana bio trener Ličanina. Osim ta dva zagrebačka kluba, nakon Drugog svjetskog rata bio je trener zagrebačkih klubova Metalac, Mesarski i Lokomotiva.
Godine 1956. postao je predsjednik Zbora nogometnih trenera Hrvatske. Godine 1950. dobio je Specijalnu zlatnu plaketu Nogometnog saveza Jugoslavije, a 1957. Srebrnu loptu Nogometnog saveza Jugoslavije.
Priznanja Klupska Sliema Wanderers Malteški nogometni kup: 1936./37.
HAŠK Prvenstvo Jugoslavije: 1937./38.
Reprezentativna Jugoslavija Balkanski kup: 1934./35., 1935.
Izvori Antun Škrtić, H.A.Š.K. 1903-1993, Hrvatski akademski športski klub, 1993., Zagrebački nogometni savez, Zlatni jubilej ZNS 1919-1969
Kategorija:Hrvatski nogometaši Kategorija:Hrvatski nogometni treneri Kategorija:Hrvatski športski djelatnici Kategorija:Nogometaši HAŠK-a Kategorija:Jugoslavenski nogometni reprezentativci Kategorija:Treneri NK Kustošija Zagreb Kategorija:Treneri NK Lokomotive Kategorija:Životopisi, Zadar