200px|desno|thumb|Johannes Vermeer: Isus s Marijom i Martom 200px|desno|thumb|Michelangelo: Pieta Isus i žene susreću se od Isusova rođenja. Isus im pristupa na način koji je bio nov i nepoznat u to vrijeme.Svijet Biblije, Stari zavjet, Mladinska knjiga, Zagreb 1991. Spasio je život osuđenici na smrt (Iv 8,3-8), razgovarao je sa ženama pogankama, što je bilo neuobičajeno (Iv 4,27), promijenio je običaje vezane za razvod (Mk 10, 2-9), zalagao se da se promijeni stav prema griješnim ženama (Lk 7,36-50). Nije želio, da propadnu, već da se poprave i spase. Blažena Djevica Marija začela je Isusa, rodila ga i skrbila se za Njega. Ona je prva zamolila Isusa, da pomogne ljudima u nevolji, što je i učinio na svadbi u Kani Galilejskoj. Isus je prvo ženi objavio, da je izabrani Mesija. Bila je to u susretu s pogankom Kananejkom. Tijekom svog križnog puta, jedino se obratio jeruzalemskim ženama, koje su ga oplakivale. Nakon uskrsnuća, prvo se ukazao ženama.
Isus i Djevica Marija 200px|desno|thumb|Raffael: Marija i Isus
Budući, da su već prvi ljudi Adam i Eva sagriješili, Bog je obećao poslati Mesiju, koji će otkupiti ljude od grijeha. Marija je izabrana, da bude žena, koja će začeti i roditi Mesiju, Sina Božjega. Zbog toga, Bog je Mariji dao milosti potrebne, da može izvršiti odgovornu zadaću Bogorodice i Majke Božje. Bog je oslobodio Mariju od istočnog grijeha, od trenutka njenog začeća. Tako je Marija uz Isusa jedino ljudsko biće začeto bez istočnog grijeha. Arkanđeo Gabrijel navijestio je Djevici Mariji, da će začeti Sina Božjega, što je ona prihvatila. Rodila je Isusa i brinula se o Njemu zajedno sa sv. Josipom. Djevica Marija mnogo je i propatila, zbog Isusa, jer je zbog Herodova progona morala pobjeći sa sv. Josipom i Isusom u Egipat, bila je prisutna tijekom Isusove muke i smrti na križu te je trpjela i u drugim prigodama.
Prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu, da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. U Hramu se našao starac Šimun, koji je Isusa primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju, a Mariji je prorekao, da će mnogo patiti, riječima: "Mač boli, probost će ti dušu." Tamo je bila i starica Ana. Živjela je u Jeruzalemu, mnogo je postila i molila. Tada je imala već preko 80 godina. Velik dio života provela je kao udovica. Ponekad je prorokovala buduće događaje. Bila je prisutna kada je starac Šimun držao Isusa u naručju pa je počela hvaliti Boga što je poslao obećanog Spasitelja. I svim ljudima pripovijedala je, da je došao Spasitelj.Heffler-Kornfeind: Srednji kršćanski nauk, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1990.
Kada je Isusu bilo 12 godina, išli su u Jeruzalem u Hram. Na povratku, Marija i Josip shvatili su, da Isus nije u njihovoj skupini, mislili su da je s vršnjacima. Tražili su ga tri dana i tada ga nađu u Hramu, gdje je učeno razgovarao s učiteljima. Marija ga je upitala: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? (Lk 2,48-49)". Vratili su se u Nazaret, Isus im je nadalje bio poslušan. Josip je bio tesar, a Marija je obavljala kućanske poslove. Prije nego što je Isus započeo javno djelovanje, Josip je preminuo u nazočnosti Isusa i Marije.
Na svadbi u Kani Galilejskoj, Marija je prva koja je Isusa zamolila da pomogne ljudima u potrebi, stoga se smatra zagovornicom kod Isusa. Nije htjela, da se osramote na svečan dan pa je samonicijativno zamolila Isusa, da im pomogne riječima: "Vina nemaju (Iv 2, 3)." Isus do tada nije učinio još nijedno čudo, ali Djevica Marija znala je, da on to može, jer je Sin Božji. Isus joj odgovori: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas! (Iv 2,4)". "Ženo" je bio častan naziv uobičajen za to doba. Tako su nazivali i kraljice. Isus je učinio svoje prvo čudo, pretvorivši vodu u vino.
Blažena majka Dok je Isus jednom naučavao, prekine ga usklik jedne žene: "Blažena utroba koja te rodila i prsi koju ste dojile!" Ta žena prozvala je Blaženu Djevicu Mariju sretnom i blaženom. Hvaleći nju, pohvalila je i Isusa. Farizejima izjava nije bila ugodna. Isus je izjavio: "Blago onima koji slušaju riječ Božju i koji je vrše." Time je želio reći, da mu je duhovni odnos s ljudima važniji od rodbinskih veza. Žena je potvrdila riječi Djevice Marije kada je posjetila Elizabetu: "Odsad će me zvati blaženom svi narodi."
Isus ozdravlja žene Jairova kćer 200px|desno|thumb|Paolo Veronese: Isus liječi Jairovu kćer
Prilikom posjeta Kafarnaumu, Isus je vratio iz mrtvih djevojčicu od 12. godina, koja je bila kći Jaira, uglednog Židova. Dok je Isus dolazio Jairovoj kući, djevojčica je već umrla. Unatoč tome, Isus je primio djevojčicu i rekao joj da ustane. Vratio joj se život i počela je hodati. Time je želio pokazati, da mu je stalo do djece i da je sposoban i mrtve vratiti u život. Na putu do Jairove kuće, neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja, dotakla je Isusove skute s leđa. Isus se okrenu i reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila (Mt 9,22)."
Zgrčena žena Jedna žena bila je bolesna i od slabosti sva je bila zgrčena. Nije mogla uspraviti gornji dio tijela. Patila je 18 godina. Našla se u bizini Isusa. Do tada, Isus je liječio one koji su ga zamolili, a tada je prvi put odlučio izliječiti nekoga, tko ga to nije ni tražio. Pozvao je zgrčenu ženu k sebi. Stavio je svoju ruku na nju i rekao: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti (Lk 13,12)". Čim je izgovorio riječi, žena je ozdravila i više nije bila zgrčena. Zahvalila je Isusu, što joj je pomogao.
To se dogodilo u subotu. Narod je bio oduševljen, a starješina zbora prekori narod: "Šest je dana, u koje treba raditi! U te dakle dolazite i liječite se, a ne u dan subotnji! (Lk 13,14)" Njegova primjedba nije bila opravdala, jer žena nije ni tražila Isusa, da je ozdravi niti je kriv Isus što je položio ruke na nju niti narod koji se veselio Isusovom čudu. Isus je starješini i njegovim prijateljima odgovorio, da su licemjeri, jer milosrđe nije nikada zabranjeno pa ni u neradne dane i blagdane. Farizeji tumače zakon u svoju korist, a strogi su prema ostalima. Podsjetio ih je, da u subotu (za Židove neradni dan) napajaju svoju stoku vodom i da to ne vide kao grijeh, a protive se što je Isus subotom ozdravio jadnu ženu. Narod se još više radovao, jer starješine nisu znale što bi odgovorile.
Petrova punica Isus je naučavao u Kafarnaumu. Nakon što je izašao iz sinagoge, otišao je s apostolima Jakovom i Ivanom u kuću apostola Petra i Andrije, koji su bili braća. Petar je bio rodom iz nedaleke Betsaide, ali je vjerojatno zbog svoga zanata živio neko vrijeme u Kafarnaumu. Petrova punica ležala je u krevetu i bolovala od teške groznice, od koje su mnogi umrli. Vjerovali su, da Isus može pomoći i ozdraviti je. Isus "pristupi, prihvati je za ruku i podiže (Mk 1, 31)". Ozdravila je odmah, vratila joj se snaga pa je posluživala goste. Iz toga se vidi da je Petrova punica bila velikodušna i radišna žena. Isus pomaže kako bi mi mogli pomagati drugima. Pročulo se za to te za druga Isusova ozdravljenja pa su nahrlili brojni bolesnici, koje je Isus ozdravljao jednog po jednog.
Isus oprašta grešnicama Isus i preljubnica
200px|desno|thumb|Guercino:Isus i žena uhvaćena u preljubu
Isus je naučavao u Jeruzalemskom hramu. Neka žena bila je zatečena u preljubu. Farizeji i pismoznanci samo su tražili priliku, da iskušaju Isusa pa su je doveli pred Njega i rekli: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš? (Iv 8,4-5)." Isus je šutio i prstom pisao po tlu. Oni su uporno navaljivali pa im je rekao: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen (Iv 8, 7)". I dalje je pisao po tlu. Budući, da su znali da nisu bez grijeha i čak kada bi se i pravili da jesu, Isus će to lako demantirati, stoga su jedan za drugim otišli. Ostao je Isus i žena. Reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi? (Iv 8, 10)". Ona reče: "Nitko Gospodine (Iv 8,11)". Nije je ni Isus osudio, već joj reče da ide i ne griješi više. Time je pokazao, da ne želi smrt grešnih ljudi, nego da se poprave i spase.
Isus i grešnica Dok je Isus bio gost u kući farizeja Šimuna, nepozvana žena došla je u kuću. Bila je poznata kao grešnica. Odlučila je obratiti se i početi novi život. Vjerovala je, da joj Isus može pomoći. Pristupila mu je, ali od tuge nije ništa govorila, već je plakala, a suze su joj padale na Isusove noge. Svojom kosom obrisala je Isusove noge. Šimun farizej čudio se tom prizoru, jer nije bilo uobičajeno, da žene prilaze muškarcima, a još manje je bilo primjereno, da žena koju smatraju grešnicom, bude u blizini Isusa, kojeg je narod visoko poštovao. U to vrijeme, muškarci u javnosti nisu razgovarali sa ženama, a grešne žene i poganke mrzili su i prezirali. Farizeji su imali običaj, da od grešnice trabaju biti udaljeni četiri lakta. Isus se ponašao prema grešnici na novi način nepoznat tome vremenu. Budući, da se ona kajala za svoje grijehe, Isus je nije osuđivao, već joj je sve oprostio uz riječi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru (Lk 7, 50)".
Isus i žene iz drugih nežidovskih naroda Isus i Samarijanka 200px|desno|thumb|Isus i Samarijanka
Isus je s učenicima došao u samarijanski grad Bihar. Učenici su otišli u grad kupiti hranu, a On je ostao kraj zdenca. Došla je neka žena Samarijanka. Začudila se, što Isus s njom razgovara, jer u to vrijeme muškarci nisu razgovarali sa ženama u javnosti, pogotove ne sa ženama koje nisu bile Židovke, poput nje. Isus se nije na to obazirao, kršio je židovske zabrane po tim pitanjima i uspostavljao nove načine ponašanja prema ženama. Židovi i Samarijanci bili su u neprijateljskom odnosu. Za Židove bila je najveća sramota, ako ih je netko nazvao Samarijancima, a Samarijanci su odbijali svaku pomisao na ženidbu sa Židovkama. Isus se nije obazirao na to. Govorio je Samarijanki o svojoj nauci. Znao je detalje iz njenog grešnog života, čemu se ona začudila i zaključila da je Isusa Mesija, što je On i potvrdio. Tako je Samarijanka bila prvo ljudsko biće, kojoj je Isus priznao da je Mesija.Dr. Rudolf Vimer:Isus Krist, život našeg Spasitelja, UPT Đakovo 2006. Došli su učenici i čudili se što Isus razgovara sa ženom, još k tome sa Samarijankom. Oni po svojim židovskim običajima, nisu na ulici razgovarali ni sa svojim ženama, a kamoli s drugim ženama, još k tome pogankama. Samarijanka je otišla i po gradu razglasila, da je Isus Mesija. Samarijanci su povjerovali i molili Isua, da ostane s njima i ostao je dva dana.
Isus i Kananejka Zbog svojih govora, Isus se zamjerio Židovima pa se na neko vrijeme povukao izvan židovskih granica u Feniciju. Tu nije namjeravao propovijedati niti činiti čuda. Jedna žena Kananejka imala je bolesnu kćer i patila je zbog toga. Vidjela je Isusa i vjerovala, da može ozdraviti njenu kćer. Nazvala je Isusa "Sinom Davidovim" jer je čula, da ga tako zovu Židovi. Znala je, da se Židovi ne druže s poganima niti se židovski muškarci u javnosti druže sa ženama. Isus je u početku bio hladan i rekao joj, da je poslan činiti čuda samo među Židovima, jer će njegovi učenici kasnije širiti Evanđelje i činiti čuda među ostalim narodima. Iskušavao je njenu vjeru i rekao, da najprije treba nahraniti djecu, jer nije pravo uzeti kruh od djece i baciti ga psićima. Pod djecom mislio je na Židove, a pod psićima na ostale narode. Žena je bila uporna i rekla, da je to točno, ali i da psići pod stolom jedu od mrvica koje padaju sa stola. Isus joj je priznao, da ima veliku vjeru i izliječio njenu kćer.
Žene u Isusovim prispodobama Prispodoba o deset djevica
200px|desno|thumb|Peter von Cornelius: Mudre i lude djevice